Španjolska, jako loše večeras, utakmica bez presinga. Međutim, kad vidim Del Bosquea kako se oznojio na klupi što zamjeriti njegovim igračima. Italija ih je lijepo nadigrala prvo poluvrijeme, drugo su bili po meni al pari, a produžetke su bili bolji Španjolci.

Ali D... Postavljaš kriva pitanja, ali i daješ pravi odgovor mada ne vjeruješ u njega. :-) Igrači trebaju imati slobodu kretanja i treba im biti ostavljana sloboda procjene kada krenuti u presing, a kada se vraćati. Bunkeri se probijaju stvaranjem prostora. Nećeš probiti bunker ako se krećeš kao formacija, već "čarkama", individualizmima. Pretpostavljam da si iz BiH i da znaš tko su bili akinci. Igrači u obrambenoj formaciji puno lakše čitaju šablonu, šablonski napad od individualne "podvale". Svaki bunker kao i svaka formacija ima svoje prednosti i mane. Mane postoje i treba ih uočiti i iskoristiti. Mislim da na ovaj slučaj gledaš previše šablonski. Bunker je bunker, igrao ga Tabarez sa Urugvajem ili Stanko Mršić sa Osijekom. Ili onaj Santos sa Grcima. Bunker je stvar procjene, i Tabarez je procijenio dobro jer u sredini ima Rodrigueza i Gonzaleza. Da ima Xavija i Iniestu onda to možda ne bi bila baš dobra procjena. Idealiziraš bunker ovim riječima: Ne znam šta je Scolari mogao uraditi kao odgovor na dvije urugvajske linije od četiri ili četiri+pet igrača na 20 metara od gola? Kako se probija to? Ne možeš ući, iskombinirati kako želiš u prostoru između linija i gurnuti loptu za napadača koji će izaći 1 na 1 sa golmanom jer tog prostora uopšte nema.
Naravno da prostora nema ako se brazilski igrači slabo kreću i ne odvlače igrače Urugvaja u fazi napada. Naravno da to treba uigravati, ali Brazil nije imao niti pokušaja odvlačenja i razbijanja urugvajske formacije pa se utakmica svela na to tko će prije dobiti zalutali metak. Onda odlučuju Suarez i Cavani sa jedne i Neymar sa druge strane. Ekstraklase.

Slažem se da Brazil nema identitet igre i da se traži, ali ne vjerujem da će se pronaći. Mislim da je ovo njima vrhunac sa ovim trenerima. Gdje i kada se bolje uigrati? A da je Scolari promijenio nešto sa izmjenama se ne slažem jer i dalje nije bilo kretanje bez lopte kakvo treba biti da se bunker probije. I u prošlosti je bilo velikih generacija reprezentacija u kojima igrači nisu igrali u istim klubovima pa je opet bio jogo bonito. Jest da nogomet nije isti kakav je bio ali stojim iza onoga da pravi izbornik treba vjerovati svojoj momčadi, treba ih poticati da se više služe svojim instinktima a ne ih gurati metar vamo-tamo. Zamisli vojsku u kojoj general mora govoriti vojnicima kako pucati iz puške. General se time ne bavi jer to ne bi bilo baš praktično. :-) Protivnička obrana takav scenarij jedva čeka!

Sad razmisli o tome kako je probijanje bunkera zapravo jednostavna stvar i kako Scolari tako jednostavnu stvar bespotrebno komplicira zamarajući igrače svojim "taktikama" koje su ustvari antitaktike. Najveći rizik je uopće ne riskirati! To je najveća trenerska mana, po meni, Slavena Bilića. :-)

Ja ne ocjenjujem ''dati slobodu igračima da se kreću'' anarhijom u ekipi koja će sigurno proizaći ukoliko ta kretanja nisu sinhronizovana i do iznemoglosti istrenirana na treningu. Sva ona Barcelonina kretanja pod Guardiolom kad ih gledaš sa strane ispadaju slučajna, kad pratiš video od 5 minuta sat vremena shvatiš da su kao švicarski sat. Ne može Brazil sa tek par treninga imati automatizam ljuljanja odbrane poput Španije. Iz tog razloga uvijek bih se okrenuo rigidnijoj podjeli zadataka i čekanju individualne kvalitete ili eventualno izolacije neke ekstra klase, nego opuštenom sistemu gdje par igrača ima totalnu slobodu tražiti prostor i time probijati bunker. Jer danas je veliki deficit imati jednog igrača isključenog iz odbrane, sa takvim prijedlogom sigurno ih je par. Urugvaj sa Suarez-Forlan-Cavani trojcem sinoć je bio izuzetno sposoban da ubode iz kontre, da je Brazil ušao malo opuštenije u utakmicu siguran sam i da bi.
Da se razumijemo, uvijek sam za smišljeno testiranje i probijanje protivnika igrom sa loptom u nogama i kretanjem bez nje, nego izolaciji i čekanju pojedinca, ali na reprezentativnom planu malo ekipa si može priuštiti takvo što. Današnji Brazil ne može, nije do Scolarija, on čak ni čitav ciklus nije tu. Štaviše, Brazil danas osim eventualno Neymara nema individualne klase u ofanzivi kao neke generacije ranije, to je dodatni problem za naviknuti ''joga bonito'' stil.

Sa izmjenama je Scolari dobio kontrolu lopte i širenje igre. Ne vidim, ali zaista ne vidim način kako je mogao bilo šta značajnije uraditi od toga. Kad pogledam osim Španije tek možda Njemci imaju dobre modele ofanzivne igre o kojima govoriš, eventualno Talijani, ali mislim da je to to. Zbog toga se valjda i ubrajaju u glavne favorite prvenstva.

Heh, ja se u principu slažem sa tobom u svemu taktički, ne i strateški. Smatram da igrači koji dolaze igrati u reprezentaciju nisu tabula rasa. Ne treba njima pristupati kao maloj djeci u nekim stvarima. Ne vjerujem da je Tele Santana imao puno više vremena da sa Zicom (Flamengo), Socratesom (neFlamengo), Falcaom (Roma) uigrava ono što su oni igrali. Nije ni Boban u Ćire igrao ono što je igrao u Milanu... Oni su imali nogometnu inteligenciju koja im je omogućavala da se brzo prilagode na bilo što. Španjolska je prepuna takvih igrača. Univerzalaca. Npr. Pique može igrati bilo što u sredini.
Brazil ima takva 22 igrača, ali se zove i stavlja da igra Hulk koji po vašim riječima ne igra obranu. Ma lako što ne igra obranu, ali ne igra ni napad! :-) David Luiz i Thiago Silva su npr. takvi, univerzalni igrači, koji mogu igrati bilo što bilo gdje. Igrači koji se znaju odrediti prema situaciji na terenu, a ne samo prema trenerovim postavkama. Već sam rekao kako ona momčad koja se vodi isključivo trenerovim postavkama igra sporo sa loptom i ima problem sa bunkerom. To vam je ono kad kažu da ne igra trener nego igrači. Zato npr. pravi trener sa klupe viče "Draganeee, ma Draganeee, što radiš ma jebem li ti lebac škrbavi" - on pokušava nadoknaditi taj manjak inteligencije jer često na terenu situacija nije kao na papiru prije utakmice. Tri Urugvajca su zagušila sredinu. Ne igraj kroz sredinu. Što se radi u bitci kada se sudare iste snage i proboja nema? Uvodi se pričuva! Ali pričuva nije na klupi, pričuva je u obrani, obrambeni igrači su pričuva! Ako na terenu ne naučiš igrače da to sami ne mogu prepoznati - ti si nikakav trener. Ako ti na terenu nisu igrači koji to ne mogu prepoznati - ti si nikakav izbornik. Brazil je Brazil, i ima takve igrače, ima par igrača koji bi i povukli ali kao da ih nešto koči. Trener.
Nizozemska i Ajax pod Michelsom igrali su svi sve. Inteligencija. Misliš da je Cruijffu Michels sa klupe vikao igraj malo centarfora pa malo krilo, pa sad halfa, itd. Mislim da nije. Prije će biti da ga je naučio da se sam zamijeni sa Rensenbrinkom ili Neeskensom kada osjeti da treba. Je li to anarhija ili bitno skraćivanje zapovjedne linije? Del Bosque je jučer umjesto Torresa uveo - Javi Martineza! Što je igrao Javi? Špicu! Kako? Vrlo dobro!

Igrači su u svojim klubovima doista do iznemoglosti nešto trenirali! Posao izbornika je da to iskoristi. Scolari se odlučio igrati bunker jer smatra da su to njegovi igrači najbolje istrenirali. Samo Scolari vodi Brazil, a ne Urugvaj ili štojaznam Bugarsku. A Brazil je najnogometnija nacija na svijetu! Nekoć trendsetter...
Ako izbornik želi kroz par treninga stvoriti neku svoju igru ili sustav onda je budala, a Scolari to nije. Samo je problem što je izabrao ono što je "reaktivno", bunker. Prema tome on bira igrače koji su za to istrenirani i to do iznemoglosti. I tako se može osvojiti veliko natjecanje, ali... Naravno da Brazil sa par treninga ne može imati uigranost kao Španjolska, ali ni Španjolska sa par treninga nije postigla svoju uigranost. Ali Brazil ima inteligentne igrače koji mogu postići taj stupanj uigranosti. Stvar je u tome što Brazil to neće ni pokušati, već će se kako i sam kažeš radije okrenuti rigidnoj podjeli uloga i čekanju individualne kvalitete ili eventualno izolacije neke ekstra klase. A taj sustav je opušteniji nego ovaj za kojeg ti tvrdiš da je opušteniji jer, prvo, ja ne pričam o totalnoj slobodi kao što impliciraš, drugo, Scolarijev sustav je sustav sa manje rizika. Manje rizika sa sobom uvijek poteže i veću opuštenost. Da je Forlan zabio sa 11m, vidio bi sve nedostatke Scolarijevog Brazila za kojeg sumnjam da bi se vratio jer ne vidim onoga koji može povući kad je najteže. 
Zaključno, današnji Brazil može, i najviše je do Scolarija jer je trenutno on izbornik. Neka si i u pravu da je izmjenama nešto dobio, ali njegov problem je strategija a ne taktika.

U Italiji ne igraju svi u "Barceloni" pa opet mislim da Italija igra kudikamo bolje od Brazila, makar je Španjolska jučer odigrala slabije nego inače. Nisam gledao Brazil-Italija pa ne mogu komentirati kako je Brazil njih dobio, ali mislim da ta utakmica nije imala natjecateljski naboj kao ova polufinalna.

Mislim da bi Španjolska mogla lagano pobijediti Brazil u finalu, AKO budu igrali kao protiv Urugvaja a ne kao protiv Italije. Mislim da se ne mogu vaditi na umor jer itekako imaju dobre zamjene na klupi za sve umorne igrače. A kad si već u finalu i odigrao si 4 utakmice onda možeš i petu jer kojeg si vraga uopće dolazio ako nisi mislio osvojiti turnir. A ono protiv Tahitija i Nigerije su bili treninzi a ne utakmice.

''Ako na terenu ne naučiš igrače da to sami ne mogu prepoznati - ti si nikakav trener. Ako ti na terenu nisu igrači koji to ne mogu prepoznati - ti si nikakav izbornik. Brazil je Brazil, i ima takve igrače, ima par igrača koji bi i povukli ali kao da ih nešto koči. Trener.''

Koliko pamtim taj isti Scolari je osvojio SP sa Brazilom, sa Portugalom igrao finale Eura. Previše dobre reference da bi se okarakterizirao kao nikakav trener i trener koji ne zna raditi na reprezentativnom nivou. Uostalom Brazilci su se za njega hvatali kao za slamku spasa nakon što su uvidjeli da sa Menezesom tonu, sigurno ne bez razloga jer valjda u savezu reprezentacije koja ima pet zvjezdica na dresu znaju šta rade i šta u konačnici žele. Danas odgovorno tvrdim da Brazil želi samo trofej SP-a bez obzira na ostalo, makijavelistički bez puno marenja za estetiku, stil i ostatak priče. Par peta Neymara će zadovoljiti strasti, ali iz ovog kadra će izvući maksimum. Ako treba se bunkerisati i igrati sa šestoricom nazad, neka bude, samo neka trofej ne pobjegne iz Brazila u Europu ili još gore Argentinu.


''Nizozemska i Ajax pod Michelsom igrali su svi sve. Inteligencija. Misliš da je Cruijffu Michels sa klupe vikao igraj malo centarfora pa malo krilo, pa sad halfa, itd. Mislim da nije. Prije će biti da ga je naučio da se sam zamijeni sa Rensenbrinkom ili Neeskensom kada osjeti da treba.''

I Barcelona i Španija igraju sve. Da je Barcelona brazilski klub vjerujem da bi gledali ljepši Brazil. Suviše sam mlad tako da ne mogu govoriti o pomenutim ekipa, ali opet vjerujem da je Ajax dao toj reprezentaciji i najviše igrača, ali i modele igre usvojene na klupskom planu koji su na stepenu automatizma.


''taj sustav je opušteniji nego ovaj za kojeg ti tvrdiš da je opušteniji jer, prvo, ja ne pričam o totalnoj slobodi kao što impliciraš, drugo, Scolarijev sustav je sustav sa manje rizika. Manje rizika sa sobom uvijek poteže i veću opuštenost.''

Ne slažem se. Mourinho je 2010. na Nou Campu pokušao potpuno eliminisati svaki rizik, ali daleko da je sistem bio u cjelini opušten. Štaviše, ako nisu bili mentalno iznad nivoa protivnika, onda su bili makar na istom nivou. Biti reaktivan po meni ne znači antinogomet kako mnogi pokušavaju to predstaviti niti šarlatanstvo igre bez smisla. Odbrana Intera je mjesec dana po četiri sata uvježbavana za podvig u Barceloni, samo za jednu jedinu utakmicu i protivnika.


''U Italiji ne igraju svi u "Barceloni" pa opet mislim da Italija igra kudikamo bolje od Brazila''

Većina igra u Juventusu, timu koji ima jasno definisan sistem i kojeg je onda kroz kostur ekipe lako prebaciti na reprezentativni plan. Kao da bi mogli miješati odbranu onako frekventno kako rade da igrači zadnje linije nisu priviknuti na igranje i jednog i drugog. Brazil nema tu blagodat i prisiljeni su ''izmišljati toplu vodu'' u kratkom vremenu. Trener nije ni čitav ciklus s njima, ciklus u kojem bi trebali graditi osnove igre, a uz to igraju samo prijateljske utakmice.

Ovo za slobodu igračima je škakljivo pitanje.

Što ako se ekipa brani zonski? Dakle, 3 vezna Urugvaja čuvaju sredinu i ne miču se iz nje. Kako onda napasti taj Urugvaj?

Ako Brazil postavi više igrača u sredinu i da im slobodu, može se dogoditi da prilikom izgubljene lopte Urugvaj ima previše mjesta za kontru.

On je izvadio Oscara i uveo Hernanesa, i dobio je balans na sredini i bolju kontrolu na loptu. Urugvaj je inače savršeno organizirana ekipa i bilo tko bi se mučio s njima.

Španjolsku ne možemo uzimati u obzir jer je tu jednostavno previše kvalitete i automatizma.

dosta dobra rasprava 
Bogomdani priča o strategiji koju Scolari ima na umu, dok D. priča o taktici koja se prvovodi na terenu. I obojica ste u pravu, samo šta postoji jedan problem, a to je uzorak. Mislim da je uzorak utakmica premali da bi Bogomdani rekao da je Scolari karika koja koči Brazil i to je razlog zbog kojeg ću stat na stranu koju drži D.
Scolari je u Brazilu svega par mjeseci i u tom vremenu je odigra tek nekoliko prijateljskih utakmica. Osobno mi se sviđa ko trener( btw. ima 12 uzastopnih pobjeda na klupi Brazila u službenim utakmicama http://www2.cbf.com.br/News/Brazilian%20Main%20Team/2013/06/22/Felip%C3%A3o%20is%20one%20victory%20from%20making%20a%20mark%20in%20Sele%C3%A7%C3%A3o%20Brasileira ), ali to ću ostavit po strani, sad ću navest ono što sam vidio početkom veljače kad san pogleda Brazil-Engleska i ovo šta vidim sada i što sam vidio nedavno kad su razmontirali Francuze. Radi se dakle o razlici od neka 4 mjeseca i par prijateljskih utakmica. 

A ono što sam vidio je neusporedivo s onim što se vidi sada, sjećam se te prve utakmice koju sam gleda čisto da vidim tog Neymara koji je bio smiješan jedan lik, solirao je, pucao iz svih pozicija, osjećaj za ekipu 0 bodova, malo njegovih driblinga je stvaralo višak, međutim frizura je bila na mjestu. Sjećam se da sam to gledao sa cimerom i da smo komentirali jadna mu majka ko za ovog iskrca lovu. Brazil je izgleda lošije nego Hrvatska protiv Švicarske, totalno razbijeni, svak na svoju stranu, kao da niko od nijih nikad nije igrao nogomet. Završilo je istina 2:1, ali moglo je komotno bit i 4:1, s tim da Englezi nisu bili genijalni, dapače nisu bili ništa posebno. 

I onda je očito Scolari krenuo u redizajn ekipe, tu izuzev obrane uglavnom igraju oni mlađi od 24 i oni iz brazilske ige. Ekipa lagano počinje dobivat svoje jasne konture tako da niko ne može reći da su neorganizirani. Mjesta za napredak naravno ima još puno, ali neka temeljna kretanja i osjećaj kontrole igre postoji, vidljivo je da su i back-up planovi koliko toliko razrađeni (Hernanes i mjenjanje sredine iz 1-2 u 2-1, povlačenje holdera u krilo obrani), štoviše razlika je tolika da lako zaboravim da je od tog početnog sramoćenja prošlo svega 5-6 utakmica i to uglavnom prijateljskih, bez pravog i potrebnog natjecateljskog naboja, uostalom, ni ovaj Kup nije donio natjecateljsku ozbiljnost sve do polufinala.

Bogomdani, nekako mi je logično da Scolari kreće putem smanjenja rizika, na njegovom mjestu da bi se stvorio adekvatan rezultat mora iz ničega stvoriti i nekakvu igru koja će imat svoj identitet ali i koja će bit jednako učinkovita i protiv raznih Bolivija i Ekvadora, protiv Urugvaja koji je strašno kompaktna i uigrana ekipa i protiv onih a samog vrha, Španjolske i Njemačke,  da u svojoj učinkovitosti ne odstupa od temeljnog identiteta. Uostalom ovo čime Španjolci teroriziraju svijet se pretvorilo u ultimativnu defanzivnu taktiku koja zauzima minimum rizika.
Možda nije to ta nogometna filozofija, nije to igra kakvu je Brazil igrao početkom osamdesetih ili to nije igra kakvom je mogao igrati 2002., ali činjenica je da Brazil trenutno nema onu super top najvišu svjetsku klasu igrača, Neymar je najbliže tome, ima potencijal, ali je još daleko da bude faca kakva je Ronado bio 2002., a o onim avangardistima iz osamdesetih neću pričat jer tada nisam bio ni u planu, sve šta sam vidio o njima, vidio sam sa youtubea.
Iz toga razloga ti: "Samo Scolari vodi Brazil, a ne Urugvaj ili štojaznam Bugarsku. A Brazil je najnogometnija nacija na svijetu!" ne stoji, jer trenutno taj Urugvaj ima jednako širok i jak kadar ko Brazil, a u napadu su vjerojatno među top3-4 najširih na svijetu. Međutim, taj Urugvaj igra drugačiju filozofiju nogometa, u startu kreće drugačijom strategijom, o čemu ste gore pisali. Ali baš kad uzmemo primjer Urugvaja, onda vidimo koliko je Scolari trener, igra otvoreno, ali opet dovoljno organizirano, bez obzira na uigranost i mladost.
Nekad fali rizika, nekad konkretnosti, ali  ima balans, ima jasnu ideju i ide prema tome da što više iskoristi potencijal. Pa ako ti ovo nije dovoljno dobro šta reći o Argentini koja ima Messija, Teveza, Higuaina, di Mariju, Pastorea koja u veznom redu ima Banengu (još jedan u krugu podcjenjenih igrača o čemu smo pričali gore) i Mascherana, obrana joj možda nije toliko raznolika i nije bogat izbor kao u Brazilu, međutim daleko je to od lošeg sa Zabaletom, Otamendijem i Burdissom...Ako imaš toliko kritika na račun Brazila koji je ne zaboravi još u procesu izgradnje ekipe, onda bi ove Argentince trebalo razapet, polit benzinom i zapalit, dok pucamo na njih browning em-dujom (okej, osobno misim da i treba, ali to nije sad poanta).

Za kraj bi se složio s ovim kako europljani imaju tu komparativnu prednost i nije sučajno da Španjolska igra Bracelonin stil, da Talijani igraju ono šta Juventus igra, da su Švabe organizirane u sistemu kakav forsira Bayern...podcjenjuje se moć automatizma, definitivno je lakše uklopit 6 novih u sistem s 4 domorodca, nego svih 11 u nešto relativno potpuno novo šta bi oni trebali savadat isključivo na osnovu svoje igračke inteligencije, bez mjesec dana treninga koje otvara veliko prvenstvo.

i za kraj, sam kraj krajeva, ne bih se nužno složio s onim sa početka, kako je dobar model da sve omladinske selekcije igraju identične formacije. Omladinske selekcije i klubova i posebno reprezentacija moraju bit oličje onog najboljeg u pedagoško-sportskom radu, mora se zasnivati na kreativnosti i praktičnosti, na razmišljanju i naprednosti, relativnoj slobodi. Za početak, da se to ostvari treba imati i energične, obrazovane i prije svega sposobne i motivirane trenere, njihove mentore kao i pripadajući kadar u vodstvu saveza i klubova. Smatram okej opcijom nešto slično šta njemci rade po svojim kampovima, odredi se nekakva okvirna filozofija, smjer prema kojem se treba gurati. Zajedničko obilježje treba biti recimo presing i onda sve selekcije nisu dužne, ali imaju preporuku igranja presinga kojeg treba implementirati u kadar koji postoji. Recimo, kako usporediti Hrvatsku prije 10 godina kad smo imali 5 stopera svjetske kvalitete, a najkreativniji igrač nam je bio Tudor, sa stanjem sada kad imamo 3-4 odlična kreativca u veznom redu, dok ćemo možda za 5-6 godina imat vrhunska krila. Iskomplicira sam u oblivion, ali zašto bi U-16 ekipa igrala 3-5-2 jer je to "nacionalna strategija" ako ima idealan kadar za igru 4-3-3 u čijim postavkama može iskoristit postojanje dva vrhunska krila i dva jaka veznjaka a nepostojanje poštenog napadača. Po mom mišljenju nije toliko važno imat taj unificirani model, koliko je važno imat stručan kadar koji će radit s tom djecom u šta se mora ulagat nenormalno puno, a naš savez, koji inače voli lovu, u svojoj genijalnoj strategiji te pozicije dijeli po principu nek svako dobije nešto, tako da su svi sretni. Dobro da išta izlazi iz tog omladinskog pogona, a ne šta smo tako visoko.

@D.
1. Dakako da ne mislim da je Scolari nikakav trener, to je bila hiperbola. Menezesov Brazil nisam gledao nijednom, i vjerujem ti (vama) da je Scolari svakako bolji od Menezesa. Međutim, moje je mišljenje da su i Brazil i Portugal uspjehe postigli unatoč njemu, a ne zbog njega. On je tipičan trener za ovakav posao kako si i sam opisao: Danas odgovorno tvrdim da Brazil želi samo trofej SP-a bez obzira na ostalo, makijavelistički bez puno marenja za estetiku, stil i ostatak priče. Par peta Neymara će zadovoljiti strasti, ali iz ovog kadra će izvući maksimum. Ako treba se bunkerisati i igrati sa šestoricom nazad, neka bude, samo neka trofej ne pobjegne iz Brazila u Europu ili još gore Argentinu.
To je uspjelo jednom, a drugi put neće jer nema Ronalda, Ronaldinha, Rivalda, Roberta Carlosa i Cafua. To ja odgovorno ili neodgovorno tvrdim. Vodeći ljudi reprezentacije sa 5 zvijezdica griješe ako razmišljaju onako kako si ti rekao, a doista se pokazuje da tako i razmišljaju. Stavljaju sami sebi psihološki uteg koji će ih, vjerujem, koštati rezultata. Netko bi im trebao reći da je trofej u Španjolskoj, a ne u Brazilu. :-)

2. Slažem se da većinom sve potječe iz rada u klubovima, ali ni u klubovima nema ništa od igre ako igrači ne razviju prije svega nogometnu inteligenciju koja se očituje u taktičkom aspektu njihove igre. Ovi Urugvajci ne igraju sve u svojim klubovima, svaki igra u svom klubu a opet imaju obrambene automatizme (koji su, istina, lakši za usvojiti nego napadački), pa i Boban, Asanović i Prosinečki nisu igrali u istim klubovima, niti je Boban igrao ono što igra u klubu, ali opet je poprilično lako usvojio automatizam koji je od njega zahtjevao Ćiro. Hoću reći, velika je sreća ako imaš nekada Ajax, a sada Barcelonu, ali mislim da se i bez toga može doći do automatizma do kojeg Scolari neće doći. A brazilski je nogomet u krizi zato jer očito nema klubova u svojoj ligi koji su nekakva avangarda, zapustili su taktiku zato jer im je danas bitan jedino novac. Pobjeđivanje. A to ubija dušu i to nije samo fraza nego istina.
Da su umjesto Menezesa stavili pokojnog Santanu (izbornik iz 82.), a ne Scolarija, možda ne bi osvojili SP ali bi osvojili nešto mnogo važnije. Besmrtnost. Scolari je "legalan i legitiman" potez, bolje rješenje, možda i najbolje od brazilskih trenera, ali za mene je to nedovoljno dobar potez. Ali doista možda nema ne trenera, već kluba iz kojeg bi trener mogao nešto preuzeti. Ali opet, pada mi na pamet Šahtar Donjeck. :-) Pa zar u čitavom Brazilu nema nijedan klub koji ima prepoznatljivu igru koju je stvorio neki xy trener?

3. Tu prijatelju moj griješiš. Interovci su mnogo riskirali prepustivši loptu Barceloni imajući povoljan rezultat. Igrači Barcelone su bili oni koji nisu dovoljno riskirali u toj utakmici, baš kao i Brazil protiv Urugvaja. Kako kaže free baskia, istina je da možda Brazil inače riskira više jer mi je uzorak doista premali. I Barcelona je u onim vremenima riskirala više, ali na toj utakmici je riskirala premalo. Ali mislim da sa Brazilom ipak to nije slučaj, makar bi volio da se varam. :-)

4. Doista, stvarno ima dosta igrača Juventusa u prvih 11, kako su sinoć bili zapaženiji Candreva, Maggio, Pirlo, pa i Giaccherini, a inače je tu i Balotelli koji nije iz Juventusa mislio sam da ih nema tako puno, ali ipak ima.

@Johannes Cruijff
Pogledaj molim te ako imaš snimku utakmice na 67'24''. Fred spušta jednu loptu koju prihvaća Oscar. Oscar daje za Dani Alvesa koji čeka, čeka, čeka i na kraju puca jer mu se nijedan igrač ne otkriva kako treba. Ovo je samo jedna ilustracija lošeg kretanja bez lopte Brazilaca koja je više-manje bila takva cijelu utakmicu. Oscar i vjerojatno Paulinho trče obojica na isto mjesto (sic!) na desno krilo, Bernard ulazi u sredinu gdje navlači urugvajske braniče (njih trojicu) koji bi se i po logici stvari doduše vratili tu u sredinu ali opet je njegovo kretanje još OK, Neymar se izvlači na lijevu stranu, a pazi sad, Fred - ide tamo gdje je Bernard i gdje su već tri Urugvajca. :-S Kako je Dani Alves pucao lopta se odbila malo natrag gdje je ogromna rupa, nema brazilskih igrača koji bi mogli pokupiti odbijenu loptu i nastaviti napad nego su se svi nabili na crtu 16m. Srećom po Brazil jer se iz toga mogla dogoditi kontra, Dani Alves je najbrže reagirao i izbio loptu u aut.
Druga situacija na: 68'58''. Paulinho izvodi aut, lopta ide do Oscara koji se "zabada", dodaje Paulinhu na desnoj strani i odvlači igrača prema prvoj stativi ostavljajući koridor za povratnu loptu - idealno za nekoga tko prati iz drugog plana i utrčava u taj prostor koji se nalazi na rubu 16m i koji je matna pozicija. Ta tvoja srednja 3jica Urugvajaca čuvaju neki prostor ali prostora ipak - ima. Uvijek ima prostora, ali nema kreativnosti, nema onoga tko "vidi" prostor. Opet su linije Brazila previše raširene i opet fali taj igrač koji je višak. On čak nije akindžija već janjičar, jezgra. :-)

@free baskia
Možda doista Scolari i ne koči Brazil, možda ove dvije situacije što govorim Cruijffu koje su ilustracija nisu lako popravljive, ali ako nije "kriv" Scolari "krivi" su igrači. E ako Brazil nema igrače koji mogu prepoznati ovakve situacije onda su stvarno potonuli. Ako je njima ono što si ti naveo (imaju tek sad temeljna kretanja i osjećaj kontrole igre) napredak onda kvragu. Ispada da je Scolari naučio Neymara neke stvari, što nije u skladu sa ovom logikom kojom se vodimo, da je tu prekratko.

Temeljni identitet je rizik. On je temeljniji identitet i od posjeda i od kontre. Svako odstupanje od njega, pa i ovo španjolsko jučer (ali i na još nekim utakmicama) je voda na mlin protivniku. Jer ako nećeš riskirati ti - riskirat će on. Zato je, iako se može činiti da je to pravi put, i iako taj put može donijeti i titule - strateški nelogično smanjivati rizik.
Španjolci se, za razliku od Brazilaca, doziraju. Oni znaju što mogu i kako to napraviti ali često to ne rade što im se nekoliko puta skoro obilo o glavu (Hrvatska na EP, Paragvaj na SP, Francuska u ovim kvalifikacijama, Italija jučer). Brazilci mogu samo sanjati da odigraju protiv Urugvaja kao Španjolci ili protiv Italije kao Španjolci u finalu EP.
Je li Španjolci svjesno ili nesvjesno odstupaju od rizika pitanje je sad.

Nadalje, možda sam doista precijenio brazilskog igrača kada sam uskliknuo da je Brazil najnogometnija zemlja na svijetu. Je li ili nije doista ne znam, ali nekoć je sigurno bila. :-)

Argentince u smislu organiziranosti doista treba figurativno politi benzinom i zapaliti jer je bilo riječ o skupu pojedinaca a ne momčadi. :-) Ne znam je li se što promijenilo, nadam se da jest, nisam odavno pogledao utakmicu Argentine.

Ovo zadnje o omladinskim pogonima, dobra poanta.

Za kraj:
D.
Johannes Cruijff
Free baskia

Mislim da ta besmrtnost o kojoj pričaš u današnjim uslovima može doći samo spletom okolnosti (čitaj: osvojenog broja trofeja koji će nekoga gurnuti u nju). Davno je nogomet prestao biti igra ''za potez više'', danas ljudi sa laptopima iz ureda igraju previše značajnu ulogu da bi se nešto prepustilo slučaju. Tako da su igrači u startu uvijek za pola koraka više rezervisani nego što bi trebali biti. Od posjeda kao alatke za postizanje golova dobilo se je ultimativno defanzivno oružje, što će dovoljno reći o težnjama modernog nogometa, više rudaranje, nego igra.
Ovakav Brazil, bez prave devetke, bez prave desetke, bez svjetske klase koja iskače u ofanzivnom dijelu tima ne može više (ili puno više) od ovoga u napadačkom smislu. Mogu se postojeći mehanizmi počešljati, dotjerati, ali očekivati neku renesansu je nemoguće. Jednostavno Brazil je upao u krizu, haj'mo reći, identiteta i sad liče više na proračunate Talijane, nego na sebe. Da im se da bilo ko za trenera oni ne mogu puno više dići letvicu. Prostor o kojem govoriš nema ko iskoristiti, sve i da ga ima, stvoriti ga mogu individualnom kvalitetom jer ne postoji automatizam da bi ga tim u cjelini stvarao (brazilska liga je postala izuzetno rigidna i defanzivno orijentisana - ne pratim je često, ali ovako iz razgovora sam načuo neke stvari, oni čuveni kvadrati su postali izuzetno defanzivno oružje, a u timovima igraju mahom nedozreli igrači i veterani, eventualno prosječni igrači u najboljim godinama).