Taktika u nogometu

šef
šef
Mali dioničar
Pristupio: 18.06.2011.
Poruka: 5.148
30. lipnja 2013. u 11:04
Kad se već filozofira, kako biste objasnili romantiku u nogometu? Lako nabrojimo igrače, ali kako točno opisati sam pojam?
Growing up means choosing how you're gonna live your life.
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
30. lipnja 2013. u 11:08

Rizik je temeljni identitet svega.

Ne bih da vadim iz konteksta, ali da li bi mi neko mogao malo podrobnije objasniti ovo?

Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.09.2012.
Poruka: 99
30. lipnja 2013. u 13:09
šef je napisao/la:
Kad se već filozofira, kako biste objasnili romantiku u nogometu? Lako nabrojimo igrače, ali kako točno opisati sam pojam?
Vidi cijeli citat


1 ljepota je u oko promatrača
2 prošlost u odnosu na sadašnjost uglavnom izgleda bolje. ljudima u pravilu iz prošlosti više ostaju u sjećanju pozitivne stvari.
3 o ljudima/događajima/stvarima uglavnom ostaje zapamćena samo ideja o njima (detalji, činjenice i kontekst rijetko), a to povezano s laganim uzdizadnjem prošlosti dovodi do romantičnih prošlih vremena kad su nogometaši igrali iz ljubavi prema nogometu, fair play su svi poštovali i šta sve ne.

Primjer .. na osnovu one utakmice s Milanom iz 2005. Liverpoolovi navijači su u očima dobrog djela neutralaca stekli ideju romantičara koji prate klub i u lošim vremenima. oni ne prestaju navijati i itd itd cijela paleta patetike. to je u redu, ona utakmica je bila posebna, ali se isto tako lako zaboravi da je atmnosfera na anfieldu kod tih istih velikih navijača većim djelom kazališna kroz zadnjih deset godina, uostalom jednako kao i kod ostalih engleskih klubova.

S istim povezano..

Brian Scalabrine o svojoj ulozi u NBA Playoffu 2008. gdje je sa Celticsima osvojio naslov ne odigravši ni sekunde.
“Maybe now you could say I didn't play a second, but in five years, you guys are going to forget. In ten years I'll still be a champion. In 20 years I'll tell my kids I probably started, and in 30 years I'll probably tell them I got the MVP. So I'm probably not too worried about it.”


Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2009.
Poruka: 2.696
30. lipnja 2013. u 13:37
Za mene je nogometna romantika Brazil 1982. i Kolumbija 90-ih.

To su bile ekipe koju su lijepo igrale, ali im rezultat nije dolazio na prvo mjesto, odnosno, odigrali bi tri puta petom na centru, a već su probili linije. Bespotrebno, ali iz gušta, iz vica.

Rene Higuita dribla Vollera i Klinsmana na Svj. prvenstvu 90-e. Na 25 metara od gola.

Ili ukratko, Ronaldinho i Bergkamp su romantičari, a Van Nisterlooy i Lampard nisu. A svi navedeni su vrhunski igrači.

Ovo s rizikom je već tema koja zna imati promašenu bit. Ne možemo promatrati rizik na osnovu krajnjeg rezultata da bi ocjenjivali koliko je to dobro ili ne.

Npr. da je Panenka promašio onaj penal, ispao bi budala, a ovako je besmrtan.

Le Bron James pukne tricu i promaši za partiju, kakva budala, što nije dodao Allenu da puca, a da pogodi heroj, samo najveći riskiraju i pogađaju.

To je tema koja se može promatrati na razne načine.

Je li rizik igrati preko golmana kratka dodavanja i ne ispucavati loptu? Ako izgubiš onda si primio gol, a ako izbiješ siguran si. Međutim, ako to odigraš dobro i uglavnom izlaziš preko centra, onda ti ne riskiraš, već više riskiraš ako je nabiješ i daš protivniku.

Kažem, jebena tema i teško je dati jedan odgovor koji će biti ˝taj˝.
Bogomdani
Bogomdani
Dokazano ovisan
Pristupio: 30.07.2007.
Poruka: 11.659
30. lipnja 2013. u 14:30
riki_mo je napisao/la:

Rizik je temeljni identitet svega. 

Ne bih da vadim iz konteksta, ali da li bi mi neko mogao malo podrobnije objasniti ovo?

Vidi cijeli citat

Prijatelju riki_mo, sve stvari su ti u životu povezane puno više nego što si se uopće usudio razmisliti... Kada Sv. Pavao govori o Bogu i Kristu kaže da su oni iznad zakona. On time ne kaže da su oni protiv zakona, već da su oni veći i sveobuhvatniji zakon. Ako si sa Bogom i Kristom onda je normalno da ćeš stati pješaku na raskrižju ili stati na crveno.

Postavlja se pitanje tko je Bog i postoji li uopće? Pitaj svoje najbliže kako oni vide Boga. Najčešće će oni biti zbunjeni pitanjem, makar bili i "vjernici". Ja sam u svom slučaju pokušao sa potpitanjima je li on nekakav stariji čovjek sa dugom bradom stroga pogleda itd. pa su svi nekako bili skloni da je to Bog. Pa sam ih pitao je li on opasan, rekli su mi da vjerojatno jest i to jako. Na kraju sam im, kada sam ih gotovo uvjerio u to rekao da se ja ne slažem sa njima i da je njihovo viđenje Boga agnostičko, na pola puta između poganstva i kršćanstva, praznovjerja i vjere. Bog je ljubav i pogrešno, jako pogrešno sa kršćanske strane je njega poistovjećivati sa čovjekom, dapače. A oni su upravo učinili to! :-)

Kako je Bog neopisiv i ne može se dokazati na naš ljudski način da postoji neki ljudi misle da ga nema. Njihovo, vaše i svačije pravo. Jedina "stvar" koja je neopisiva i nedokaziva, pače, iracionalna je - jest ljubav. Međutim, ona postoji, često se brka sa zaljubljenošću, ali svi znaju da postoji. Ona nije odnos prema određenoj osobi, već stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi. Ljubav je ono što nas čini boljima, nešto što je potrebno svakom čovjeku.

Ljudi koji žive sa Bogom na pameti, žive sa ljubavlju na pameti. To su ljudi koji za sebe mogu kazati da su vjernici jer znaju u što vjeruju. Međutim, oni ništa ne znaju - već vjeruju. A onaj tko vjeruje - riskira. Tko ne vjeruje - ne riskira. Zapravo je svaki čovjek vjernik, to mu je u prirodi, ali ne vjeruje svaki u ljubav. Ne želim time reći da su npr. muslimani, budisti, pravoslavci i ostali drukčiji od npr. mene - štoviše, mislim da smo zapravo jako slični makar ja ne poznajem njihovu vjeru. Čak i oni koji kažu da ne vjeruju u ništa - moraju vjerovati u nešto, ako ne u Boga, onda u čovjeka. U onaj zakon na početku priče koji se svako malo mijenja - za razliku od Božjeg zakona, zakona ljubavi.

Eto zato je rizik, zajedno sa Bogom, zajedno sa ljubavi, zajedno sa vjerom - temeljni identitet svega. I zato u svemu ljudi traže rizik, Boga, vjeruju i ljube - jer ih to privlači i jer je to nagon nad nagonima. Kako to sve postoji u čovjeku, postoji i u svemu što je izmislio čovjek: i u sportu i u nogometu kojeg na kraju krajeva igraju ljudi i gledaju ljudi.

Ja sve što sam napisao sada i napisao prije sam mogao ne napisati - i možda je sve što sam napisao krivo, međutim, riskirao sam. :-) Svi mi možemo pokušati živjeti bez rizika, Boga, vjere i ljubavi - ali onda naš život, uvjeren sam, neće biti ono što bi trebao. Ako je sve uzalud, čemu živjeti, riskirati, ljubiti? 

@Johannes Cruijff - ma nego kako ćemo promatrati rizik ako ne na osnovu nekog krajnjeg rezultata, odnosno besmrtnosti? To i jest ono zanimljivo! Ljudi dolaze gledati rizik da bi vidjeli besmrtnost, to im je inspiracija, odnosno žive rizik da bi dosegli besmrtnost! Ne mogu izdržati a da se ne dotaknem - najlakše je bit peder i ništa ne riskirati nego reći to je tako i što ja tu mogu! Sinoć ja gledam film "88 minuta" sa Al Pacinom. I prva scena neki bolesnik ubojica muči i ubija neke dvije Japanke. Ja se dignem i zahvalim se domaćinima, kažem da neću taj film gledati i odem kući. Tu ljubavi nema, pozitivne inspiracije nema, odoh ja! Mogao sam ostati gledati, kao kad sam već tu, što ću drugo itd. - ali to bi bilo pederski.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.06.2013.
Poruka: 209
30. lipnja 2013. u 15:42
Govorimo o previše apstraktnim stvarima da bi se mogao izvući bilo kakav konkretan zaključak. Kada je o tome riječ većina ostaje na svojim stranama i pri svojim stavovima, a onda rasprave prelaze na pretakanje iz šupljeg u prazno ili u slučaju malo zatupljenijih na vrijeđanje. Šta je automatizam, šta je rizik, šta je romantika su filozofske teme koje nemaju neke pretjerane veze sa realnim stvarima, barem u kontekstu da ih se jasnim dokazima može poduprijeti i predstaviti. Idealna tema kada se nađe ekipa sa gajbom pored i vatrom ispred sebe, ali ovako možemo pisati još 100 stranica, ali se nećemo usaglasiti. Koristiti ih u nekom jasnom kontekstu da, ali raspravljati izolirano o njima po meni nema smisla.

Svaki post ima point, ali vjerujem da niti jedan u potpunosti ne zadovoljava u smislu decidnog odgovora na postavljeno pitanje.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2009.
Poruka: 2.696
30. lipnja 2013. u 17:54
Slažem se, dakle vraćamo se na temu, Robert Prosinečki...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.06.2013.
Poruka: 209
30. lipnja 2013. u 20:17
Pretešku si temu zadao. Lično ne pratim ni srpsku ni tursku ligu u kojima je do sada bio. (Ako sam i to pogodio.) Uhvatio sam jedino da forsira pass&move filozofiju. Svakako sam za to da čujem opširnije zato Cruijffe pucaj.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2009.
Poruka: 2.696
30. lipnja 2013. u 20:28
Jebiga, ja sam se nadao opširinije od vas ili nekog drugog s foruma dobiti. Gledao sam na youtubeu protiv Partizana par partija i ono što sam vidio me fasciniralo.

Fenomenalno igraju, ali je loša završnica. Žao mi je što ga ne uspijem više pratiti.

Ajmo ko je gledao... :)
xavice
xavice
Mali dioničar
Pristupio: 24.07.2011.
Poruka: 6.057
30. lipnja 2013. u 21:34
Ma ja mislim da je on tako htio slikovito opisati nogometnu romantiku ali možda se varam 

Gušt vas je čitati, a eto i ja ulovio malo vremena.

Samo onako na prvu..Argentina nema klase u obrani- istina, ali zato imaju na ostalim dijelovima terena tako da mogu dovoljno dobro to "sakriti" i graditi koncepciju na način da im obrana ne odudara kvalitetom od ostatka ekipe. Na kraju krajeva, i takvu obranu brane s 2 holdera što je po defaultu izuzetno osiguranje kada se igra na pravilan način.

Ono što je malo čudno kod njih..Obično one ekipe koje odskaču kvalitetom igraju posjed i počeli su ga gledati kroz one nizozemsko/katalonske pojmove.

Ali Argentina sve najplemenitije igrače ima one koji su idealni- ne za posjed, nego za efektivan napad. Messi, Di Maria, Lavezzi, Pastore pa onda i napadači- puno pokušaja, neusporedivo brže traže put do gola od dobrog dijela ekipa..Ili ajmo reći, imaju strašan arsenal za zadnju trećinu terena.

Problem koji se javlja je:

1. kako osigurati velik broj napada

- ovdje se rješenje traži u tom dupliranju pivota koji su dosta agresivni, grubi čak pa to daje nekakav balans ekipi i kroz period od 90 minuta ipak skupe dovoljno lopti za napad. Ne koliko bi ovi to htjeli, ali ipak dovoljno.


2. tko će/kako donijeti tu loptu u zadnju trećinu

- to obično pada na leđa Di Marije i Messija, koji je de facto vezni igrač tamo i mislim da je tu segment koji je još uvijek najupitniji jer neki vidljivi uzorci ne postoje, pa se uglavnom svodi na to da prvi ili drugi igrač na lopti koristi obrambene rotacije za onaj pas koji odmah tjera protivnika na povlačenje. A za to su sposobni jer uvijek imaju 4 napadača koji mogu igrati i centralno i tražiti dubinu i igrati na krilu.

3. što po gubitku lopte?

-dobar dio toga rješavaju tako što te napade uglavnom završavaju pa nekada imaju nerealan broj udaraca po golu jer je bolje to nego izgubiti loptu. Drugi dio je što napadači posjeduju neke obrambene navike i iako se to ne može okarakterizirati kao kolektivan pressing, dobar dio napada uspijevaju prekinuti barem dok se onaj kritičan dio momčadi ne resetira u obrambenu formaciju.

Zadnje što sam ih vidio, počeli su težiti nekakvom reaktivnijem nogometu koji mi je , iskreno, dosta dobro legao. Samo trebam veći broj uzoraka utakmice da vidim jel to bila stvar trenutne situacije ili zbilja idu prema tome.

Ali od svih top ekipa, i dalje imaj možda najislabiji omjer individualne kvalitete i  igara, iako je ovo sada bolje nego prije godinu, dvije. A možda sam malčice prekritičan jer su mi nakon nas bili uvijek najdraži.

Oko automatizma- mislim da dijelite slična viđenja samo ih zbog neusklađivanje terminologije dovodite u drugačiji kontekst  pa ispadne nezgrapno. S jedne strane automatizmi predstavljaju idejni okvir kako postići ciljeve u igri. 

Najprije one kratkoročne (koje ovise od ekipe do ekipe) pa onda one dugoročne koji su svima jednaki- šansa/gol.

S druge strane, poštivanje svih tih zakonitosti je krucijalno, ali ne mora uvijek rezultirati pobjedom, pa čak ni terenskom dominacijom. Što kada naizgled sve radiš u redu, a ne igraš na razini?

E tu se javlja naizgled logički problem - kako unutar koncepta stvoriti koncept koji može taj isti koncept - prerasti 

Ja to ovako nekako vidim..Taj koncept je već sadržan, u različitim vidovima . Bilo da je riječ o izvanrednim kvalitetama pojedinaca koji jednim potezom mijenjaju momentum utakmice, bilo da je riječ o  inspiraciji, bilo da je riječ o inteligentnoj prilagodbi na situaciju na terenu..


Veliki igrači shvaćaju svoju ulogu u igri i koriste ju ne kao nekakav uteg oko vrata već samo sredstvo za utiliziranje svoje kvalitete, odnosno točno ono što uloga idejno i predstavlja. Pa ista stvar vrijedi na grupnoj razini.

Najčešće se svodi na to da ti koncept olakšava one jednostavne zadatke u igri, nešto na Cruijffovom tragu- zamislite da rondo igra ekipa koja najprije mora razmišljati kako će uštopati loptu? Kakve su mu onda šanse da će u pola sekunde naći rješenje iz prve?

Evo konkretan primjer- već par turnira što sam gledao Dinamove klince..-Svi imaju jedan problem. Najprije sam mislio da je riječ o generaciji, greški ili ne prilagodbi pojedinaca, ali sad već imam sliku o tome da njih treneri nisu naučili kako njegovati i iskoristiti prednost.

Od 5 situacija 3 na 1, oni će jednu završiti udarcem..Pitajte baskiu kao rukometaša kakav je to učinak? I sad..ako ne mogu 3 na 1, kako očekivati snalaženje u "živoj igri", dinamičkim situacijama gdje si rijetko kada u prednosti a sigurno nikad ne tako da jurišaš na suparnički gol.

A baš te neke jednostavnije situacije u igri kada po defaultu imaš nekakvu prednost (naprimjer iznošenje lopte počevši od golmana) možemo prepoznati kao uzorke. One složenije već teže jer ima veći broj igrača koji brani svoj kazneni prostor nego tvoj kada iznosiš loptu pa je i shvaćanje uzroka i posljedica ipak malo teže gradivo, ali svakodnevno nogomet napreduje i u tom smjeru.

Tako se gradi uvijek- od jednostavnijeg prema složenom.

Evo samo da bacim usporedbu o utiliziranju nekog koncepta.. Svi su puni hvale o Bayernu obe godine a vidim da nitko nije jednu jako bitnu stvar primjetio. Ribery je bolji igrač prije ogdinu ili dvije. Nije brži niti ima bolji dribling ili udarac, ne radi se o tome. Možda bolji nije najzgodniji termin, ali..

Bayernov koncept igre je takav da ima ofanzivne bekove koji maksimalno nastoje protrčavanjima pored krila (Ribery) stvoriti višak. Ribery od prije dvije godine nije shvaćao da kada mu bek stigne u pomoć, da sada ima situaciju 2 na 1. Ne, on bi obično ulazio u sredinu, ulazio u dribling ili na neki drugi način anulirao ovu tako očigledno jednostavnu prednost.

Danas on to mnogo bolje shvaća, em je shvatio kao dodatnu ofanzivnu dimenziju, em ga je teže pročitati, em gubi manje lopti jer puno je lakše čuvati ju 2 na 1 nego 1 na 1.

Romantika u nogometu je opisana ali je neopisiva 

Romantika je igranje nogometa srcem , radošću, totalno neopterećenog rezultatom, lovom, bolesnom željom za iživljavanjem nad suparnikom i i ostalim zabludama koje nisu sama igra, onako kako smo ga mi igrali na ulici.  

Kad gledaš takav nogomet, zapravo je osjećaj kao da ga igraš sam, suživiš se sa stvarnim akterima. I shvatiš da tih 11 zapravo na najbolji način predstavlja svih nas ostalih 3 000 000 000 koji nismo imali sreću obući kopačke na San Siru ili Old Traffordu..

Onaj koji nepovratno zarazi takvom pozitivnom energijom sve koji ga gledaju, jer nas negdje duboko u nama podsjeti zašto ga uopće volimo..

Vidjeti samo jednog takvog igrača je nešto posebno, a kada su uklopljeni u čitav sastav, to je onda fantazija:
,
http://www.youtube.com/watch?v=htTbO1a4g8M
http://generalposlijebitke.blogspot.com/ Ω
  • Najnovije
  • Najčitanije