Not long after, but at a lower level, Allardyce began to consult Prozone at Bolton. The use of such technology was rare in English football at the time and very few managers used it to supplement their strategy, as Allardyce did. He developed a system of play based around what he called “the fantastic four”. These were tenets of the game he had found through data analysis that would serve Bolton well in their fight for Premier League survival and beyond. Bolton had to stop the opposition from scoring in at least 16 of their 38 league games to avoid relegation; if Bolton scored first they had a 70% chance of winning; set-pieces accounted for almost 33% of all goals scored; in-swinging crosses were more effective than out-swingers; and they had an 80% chance of avoiding defeat if they outran their opposition at speeds above 5.5m per second.

The system was almost comedically precise, but it worked. Through the meticulous study of matches, Allardyce was able to organise his team to achieve maximum efficiency on the pitch. It may sound robotic, but he literally had exact positions for players to gain the best possible chance of scoring. This knowledge was applied primarily to throw-ins, free-kicks and corners, where Allardyce placed great emphasis on something called POMO, or “Position of Maximum Opportunity”. If a player failed to appear in the required position for one of Bolton’s famed long throw-ins, he would not forget it in a hurry. Allardyce would make sure he knew a scoring opportunity had been passed up.

naletio sam sada na ovu analizu utakmce arsenala i liverpoola...
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=415948595254820&substory_index=0&id=163940343788981&refid=17&_ft_&__tn__=%2As 
i jako mi je drago što je baš nakon ovako uvjerljive pobjede ukazano na probleme u igri arsenala, i to u napadu, probleme koji postoje cijelo vrijeme, i koji će se morati popraviti, odnosno poboljšati, ako se misle ozbiljni rezultati napraviti.. ovu smo pobjedu uhvatili, i te golove zabili, na kombinaciju individualne kvalitete/inspiracije naših igrača i očajne igre liverpoola - u obrani očigledno, ali i u vezi i općenito.. komentirao sam već kako sam imao osjećaj kao da se igralo protiv nekog fenjeraša..


''Arsenal je polako gubio koture svoje igre, čak su i iz obrane loše/malo gradili - falilo je dužih laterlanih pasova koji bi malo razvukli suparnika po sredini što bi im otvorilo pas kroz sredinu terena, pa nisu dali naročitu korist u build-upu, a stajali su opasno visoko i daleko od svojeg gola - to je Liverpool htio iskoristiti 
tako da je krilo na daljnnjoj strani od lopte uvijek bilo u liniji sa stoperima i tražilo pas i dubinsku loptu prema golu. ''

''Sve češće im se događalo da Coquelin jedini ostaje ispravno pozicioniran u izgradnji napada, dok je ispred njega totalni kaos, u kojem i po 4 igrača stoje u istoj liniji pasa i riskiraju ogromne probleme u tranziciji ukoliko do lopte gubitka dođe.''


ovo je kroničan problem u igri arsenala, i jedan zaštitih znakova igre zadnjih godina, i nešto na što sam ja odavno alergičan.. dakle mnogi igrači stoje visoko (npr cazorla, u toj utakmici, koji je trebao biti prvi igrač do coquelina, duboko u izgradnji, a praktički je igrao ''drugu desetku'' uz ozila, nerijetko i ispred njega), ne daju podršku u izgradnji akcije, nisu u stanju primiti pas - u potpunosti su van igre... nabijeni su visoko pred 16erac, ako lopta ipak nekako dođe do njih (više na grešku protivnika), nekad slože nešto, ali češće izgube loptu, zato jer su statični i glupi (; naravno izuzimam ozila) u kretanju bez lopte, protivnik ih lako pritišće u primanju lopte - i svim time više zapravo stvaraju priliku i prostor za protivnika (i njihove kontre) nego za sebe.. naravno uz uvjet da taj protivnik zna šta radi i igra na dovoljno dobroj razini da to iskoristi (kao recimo monaco nedavno, ili liverpool ili chelsea prošle sezone), a to se nikako nije moglo reći za liverpool u ovoj utakmici. da smo igrali protiv chelseaja, ili mrvicu raspoloženijeg liverpoola, lako bi izgubili ovu utakmicu, a ovako, uz raspoložene šutere sa strane arsenala, i očajnu obranu i glupost markovića (plus jedan pogrešno dosuđen ofsajd sterlinga kod 0:0 kad je išao potpuno sam na gol) s druge strane, to je ispao puno bolje nego što je zapravo bilo.


ne znam još uvijek, nakon silnih godina promišljanja, što je zapravo uzrok svega toga... je li wenger ciljano ide na to (želi odvući protivnika pred/u njihov 16erac ''izbijanjem'' veznjaka visoko naprijed, u ranoj fazi napada????) i zbog njega ekipa zapravo tako glupo (može se komotno reći) izgleda na terenu... ili, a wegner je dosta poznat po tome, je problem u tome što wenger igračima daje (pre)veliku slobodu igri, pa tako i u kretanju i to funkcionira kada imaš igrače koji znaju i s loptom ALI I BEZ NJE, a igrača koji znaju ovo drugo zadnjih godina imamo jako malo. mogu spomenuti samo ozila i girouda (i sagnu). ...ili wenger jednostavno zabušava na treninzima, a i to mi često prolazi kroz glavu.

http://generalposlijebitke.blogspot.com/2015/04/podcast-cetvrtfinala-lige-prvaka.html

Podcast o četvrtfinalima

Arsenalović, tek sad vidim post, slabo svraćam na forum. Iane, postoji jedna stvar s Prozoneom koju moraš uzeti u obzir, objasnim kad ulovim vremena