Pa tu si zapravo dotakao bit - filtracija podataka koje ti pomažu u metodologiji treninga, pripremi utakmice i slično. Neki random stats koliko ti bodova treba za ostanak... zašto je to potrebno, jer si ih mislio osvojiti više od toga, ali se ne preporuča?  

Hoću ti reći, kod skupljanja bilo kakve statističke podloge za sport, bitno je i krucijalno odreditiu pravac, odnosno što je uzrok a što posljedica! Dakle, ti se trebaš baviti uzrokom - priprema uvjeta u igri da zabiješ prvi, ne primiš gol itd, iz čega slijedi posljedica - statistička vjerojatnost da će ti to u toliko i toliko slučajeva donijeti ono što tražiš. Ali ne gradiš od toga, nego prema tome.

Najbolji primjer iz nogometne povijesti je kad su nekad tamo davno Englezi vodili "statistiku" pa uvidjeli da skoro svaki drugi gol pada nakon tri dodira. I shodno tome su samo ohrabrili svoju kulturu nabijanja lopte, totalno zanemarujući proces - nije isto odigraš li ta tri dodira na svojoj ili suparničkoj polovici, nije isto je li nakon visoko osvojene lopte pa suparnik nije dovoljno dobro postavljen itd...Dakle, tebi će mehanizam u igri pomoći da se nađeš u situaciju da uđeš u završnicu, a onda će ti, statistički, gol najčešće padati nakon trećeg pasa.

Druga stvar je kontekst - "they had an 80% chance of avoiding defeat if they outran their opposition at speeds above 5.5m per second"

Opet, samo rezultat. Koji može biti posljedica toga da se jedna ekipa zatvori - ti koji napadaš bunker nećeš imati veliki broj šprinteva, a oni će ih u kontri imati, izvuku nulu i sad je to kao neki zaključak...a radi se o tome da ti pozicijama na terenu stvaraš uvjete koliko ćeš i kako trčati većinu utakmica (danas su ove kategorije detaljno specijalizirane i onda imaju smisla jer se vežu uz konkretan fenomen u nečijoj igri, npr visoki presing). Poveznost, uzročno-posljedične veze između pojedinih faza igre, danas je to i dalje puno bolje nego prije 5,10,15 godina, ali ni blizu savršeno. U sportovima "niskih rezultata", teško je mjeriti vrijednost - u košarci zabiješ svaki drugi napad pa svaki posjed daje neku konkretnu vrijednost. U nogometu možeš odigrati vrhunsku utakmicu, pobijediti 2:1, a statistički može ispasti da ti je 0,7 % napada vrijedilo (jer nijedan od preostalih 99,3 % nije rezultirao ciljem - golom). Zato će trebati uvesti neke parametre koje zasad ocjenjujemo tek okom - stavljanje suigrača u jednaku/bolju/lošiju poziciju nego si ti bio, dovođenje lopte u zonu gdje ima više/manje/jednako tvojih igrača (opcija za probijanje linije) nego u prošloj itd.

To o čemu se govori u članku je staro 15-ak godina ja mislim, danas se ta grana bavi nevjerojatno apgrejdanim pojmovima i stvarima - polje vidokruga, kompaktnost, odluke u predaji, baš ono sve što ti se čini dosta apstraktnim, ono što se donedavno trenira (odnosno ne trenira) samo intuitivno itd.. Baš ono, bolesne stvari, mislim da ćemo u idućih 5 godina o odgoju igrača naučit više nego dosad u povijesti nogometa sve skupa, i da će se ranije uspješno otklanjat mane u igri koje su na prvo oko sitne, ali rade ogromnu razliku (danas se u utakmici kod Reala i Barcelone to vidjelo, a nema većeg nivoa od toga).

par linkova:

https://vimeo.com/95409261

https://vimeo.com/124521118

Dakle, ne mogu konkretno komentirati Big Sama, posebno jer je i članak koncipirna više kao lauda nego konkretni pogled iznutra, da ti kažem koliko je pogodio sa pričom. Ali sama tendencija k tom e ga čini progresivnijim od 90 % mu kolega s Otoka, a i imao je rezultate kojima je potvrdio to.

McLaren nije ni izbliza grozan trener kakvim ga ovdašnji ljudi percipiraju. To što su mu na Balkanu jedine dvije utakmice koje je ikad odigrao one protiv nas, je neka druga priča...

Ubaci mi mail u inbox pa ću ti poslat...

Daj podjeli Chola, ne budi škrt.

tu se slazemo. ali lako za balkansku percepciju McLarena... njega jos gore percipiraju u Engleskoj

Nemam Chola, samo Pepa.... Imam ga "fizički" na kompu pa moram na mejlove slat

Pojam operacionalizacije u nogometnoj taktici

Razlika između profesorskog i trenerskog posla i ne mora biti tako velika. I profesor i trener imaju hrpu ljudi "pod svojim vodstvom" koje trebaju urediti da daju plodove. Ako ćemo o trenerima, i treneri različitih sportova mogu učiti jedni od drugih - pokojni Ivić je učio od košarkaških trenera npr. a Ante Majić je predložio da Ratko Rudić bude sportski direktor Hajduka pa su ga "tradicionalni" suradnici ismijavali.
Danas su profesori usmjereni na operacionalizaciju, odnosno na "suvremenu" nastavu, a isti pojam možemo naći i kod NATO-a kada se govori o vođenju vojnih operacija. Što je to tako suvremeno u odnosu na ranije? Temelji. Usmjerenost na cilj. Daje se veća važnost onome što je u stvari bitno, a "birokracija" se nastoji svesti na najmanju moguću mjeru. Ranije sam na ovoj temi pisao o ovome, pisali su i drugi, ali smatram da nikad nismo ništa "do kraja" dokazali. Nastojat ću ovoga puta što jasnije ukazati o čemu se radi - u nogometu, naravno.

Suvremeni profesor je profesor "facilitator", onaj koji olakšava, za razliku od tradicionalnog profesora koji je "sveznajući". U središtu suvremene nastave je učenik, odnosno cilj, a u središtu tradicionalne je, u stvari profesor. U nogometu, profesor je u stvari trener. Već i na prvi pogled možemo razlikovati suvremenog od tradicionalnog trenera u njegovom pristupu prema "vanjskom svijetu": tradicionalni trener je veća "zvijezda" od suvremenog, ali radi ponajprije radi fame koja se oko njega stvara, a ne zbog toga što je on ostvario više ciljeva. Suvremeni treneri su, naprotiv, oni koji imaju momčadi "s kojima bi i moja baba osvojila Ligu prvaka". Suvremeni trener koristi operacionalizaciju na način da svoje podređene uči kako oni sami moraju uvijek razmišljati, donositi odluke i djelovati bez trenera - jer trener je u stvari "birokracija", ne igra trener na terenu već igraju igrači. Drugim riječima, profesor treba naučiti svoje učenike da oni sami uče, da savladaju što je više moguće jednostavnih operacija koje bi usporile sustav učenja. Nakon otkrića tranzistora računala više nisu bila velika kao ENIAC, već mnogostruko manja - tako je i operacionalizacija svojevrsno otkriće koje ubrzava učenje, nogomet, rat itd. U ratu, vrlo je bitna komunikacija, odnosno brzina komunikacije, ili informacije ako hoćete. Ona nam omogućava da donesemo što bolju odluku u danom momentu. Ako su jedinice na terenu osposobljene za donošenje odluka - ne mora se gubiti vrijeme na komunikaciju s generalom, a analogno tome ako su igrači na terenu osposobljeni za donošenje odluka - ne mora se gubiti vrijeme na komunikaciju s trenerom. Svatko tko je trenirao neku grupu ljudi zna koliko je komplicirano u kratkom vremenskom periodu nešto radikalno promijeniti - što nam govori kako treba pristupiti planiranju kako ispuniti zadani cilj, kako se usmjeriti na cilj.
Treba se usmjeriti tako da se što manje mijenjaš, ali da se uvijek možeš promijeniti, točnije, da si se uvijek spreman promijeniti. Mnogo smo puta diskutirali, napad ili obrana, tko je "važniji"? I jedno i drugo su dobri jer vode do cilja, ali zasigurno se manje moraš mijenjati ako napadaš, ako već tražiš način da zabiješ gol. Ne osvajaju prvenstva slučajno baš takve ekipe (neka vas ne zavaraju poneka odstupanja u "derbijima", sve momčadi koje osvajaju naslove su momčadi koje znaju kako se napada).
Trener koji je npr. obilježio zadnju eru u NBA je zasigurno Phil Jackson, koji je sve svoje podređene uvijek nastojao uklopiti u sustav "triangle-offense", sustav koji omogućava svim igračima, a ne samo zvijezdama, da daju svoj doprinos. Drugim riječima, da su svih 5 igrača opasni, a ne samo Jordan, što je i samom Jordanu omogućilo da lakše igra. Bullsi su sve svoje titule osvajali kao najbolje ekipe lige u regularnom dijelu, ili u samom vrhu - što znači da su od početka bili koncentrirani. Bili su postavljeni pozitivno, ne kalkulantski. U pravilu, oni ljudi koji razmišljaju pozitivno su oni koji ostvaruju ciljeve. Oni koji razmišljaju pesimistično, najčešće neće ni pokušati ostvariti cilj.
Mnogo smo puta ponovili i kako su 4-4-2, 3-5-2 itd. samo "brojevi telefona", i da, oni su u suvremenoj taktici baš to - ustvari gotovo ništa. Suvremenom treneru isto, jer je njemu prioritet naučiti igrače da se prilagode svakoj situaciji, i to baš sve igrače. U nastavi je veliki problem koncentracija učenika: psihologija uči da normalan čovjek može biti koncentriran najviše 30 minuta u prosjeku. Problem tradicionalne nastave je bio "zagušivanje" učenika s jako puno informacija. Učenik jednostavno ne može pohvatati i zapamtiti sve te informacije, a što je još gore - većina od njih mu je nekorisna. Zato, jer po švicarskom psihologu Piagetu, 90% stvari će učenik upamtiti ako ih sam napravi, 50% ako mu ih drugi pokaže, a samo 10% ako mu je drugi pričao o njima - suvremena nastava je ponovno koncentrirana na to da učenik radi sam, da se loptica odgovornosti prebaci na učenika, odnosno učenike. Doista, koliko ste se puta "izgubili" slušajući nekog profesora koji je samo pričao o nečemu što vas uopće ne zanima? A opet, da ste sami nešto radili, ma koliko vas to uopće ne zanimalo, zapamtili bi mnogo više od same priče jer bi ste se sjetili da ste ipak nešto radili. Bez prakse nema ništa, pa je tako i u nogometu sve u stvari na igračima ma koliko god trener bio presudni faktor.

Zaključno, u nogometu nije potreban "sveznajući" trener jer nitko ne zna sve. To je zabluda koja dovodi do stagnacije i propadanja. Potreban je trener "facilitator" koji će se truditi da ga njegovi "učenici" odnosno igrači nadmaše. Operacionalizacija je pravi alat kojim se takvo nešto može postići jer usmjerenost na cilj daje jedan jedini ispravan put do cilja, a to je onaj najbrži i najlakši. Njega trener može i ispravno predvidjeti, međutim, ne radi se o tome hoće li ga ili neće ispravno predvidjeti, već više hoće li ga dovoljno brzo uspjeti prenijeti na igrače, a najviše: hoće li igrači i bez njegove intervencije uspjeti pronaći put.

Podcast o finalu:

http://generalposlijebitke.blogspot.com/2015/06/podcast-finale-lige-prvaka.html

možeš meni poslati knjigu guardiole? ne mogu slati pp,
[email protected]