Ovo mi je izgledalo ko kad se na školskom prvenstvu susretnu petaši protiv osmaša. Stariji momci dođu u friško čistim patikama, zalizane kose, nosa koji para oblake i daju ovima prijedlog da ako im plate 100 kn mogu vodit 5-0 na poluvremenu. A ovi petašiće nije briga za ništa, nit koje patike imaju, nit jesu li u dresovima ili majicama, nit kakva im je frizura i ko ih gleda, njima se samo igra nogomet. Još ti petaši imaju jednog među sobom jednog šta iskače, dvaput mali pao godinu pa evo sada igra sa njima, šta će, doktor nogometa, piruete radi ko Ronaldinho, zakuca ga sa 10 metara u rašlje pa se nasmije onako bezobrazno. Malci na kraju se poigraju sa ovima ko pas sa gumenom kosti
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.