Logično je kako će nakon onakve utakmice Cityja i Reala naglasak biti na sjajnim potezima, golovima i ludom tempu, no trebalo bi u analizama barem malo spomenuti i greške neshvatljive za ovu razinu natjecanja. A koje su dobrim dijelom i doprinijele tolikom broju pogodaka i prilika.

Recimo, onako kako je Alaba izletio u prazno kod drugog pogotka, pa to je elementarna stvar, nešto što stoper ni u ludilu ne smije napraviti. To je preriskantno i ne radi se u svom šesnaestercu, a pogotovo ne u petercu. Ako ispadneš, to je odmah gol. Ovakve stvari uče se u najmlađim kategorijama, zbog toga treneri 'ribaju' i u amaterskom nogometu, a ovo je najveća moguća razina.

Ili iznošenje lopte Cityja pod presingom. U redu, to je takav stil igre, nekad moraš preuizeti rizik da bi, ako prođeš tu prvu liniju, kasnije imao otvoren teren, ali i tu treba prepoznati trenutak. Kod vodstva 2:0 sigurno ne treba forsirati riskantna dodavanja oko svog šesnaesterca, a Ederson je neokliko puta ni iz čega zakuhao situacije koje samo srećom nisu završile pogotkom Reala. Pa onda onaj igrač, ne znam točno koji, kad na aut-liniji pokušava glavom spasiti ispucavanje Edersona i vraća loptu u opasnu zonu, umjesto da je pusti u aut. Ovo je općenito dosta česta situacija u današnjem nogometu, kad se igrači ubijaju da stignu loptu koja ide van i tako samo stvroe priliku protivniku.

I Fernandinho je stvarno naivno reagirao za igrača takvog iskustva, kad se onako zaletio na Viniciusa i ispao na centru, a da se spominjem sva glavinjanja i amaterske greške Realove obrane. Općenito je dojam kako se danas uslijed forsiranja napadačke igre zanemaruju neki osnovni obrambeni postulati koju su nekad bili uklesani u kamen. Danas su stoperi i braniči, kao uostalom i manje-više svi igrači, fizički impresivni, ali im u dosta slučajeva nedostaje te igračke inteligencije i prepoznavanja situacije. Ide se uvijek na prvu, maksimalno i silovito, a nekad je bolje sačekati trenutak i usporiti napadača, umjesto da se pod svaku cijenu nastoji oduzeti lopta.