Kad čovjeku izgleda da je nekad bilo bolje, to uglavnom znači kako je ostario, kako ga hvata nostalgija i kako je već pomalo zasićen. Stoji da je nekad Liga prvaka bila zanimljivija, da nije bilo toliko velike razlike među klubovima, ali dosta toga je i do ovih drugih razloga. Kad čovjek malo ostari, nestaje taj žar s kojim se nekad gledalo utakmice, a naravno da svemu pridonosi i bezbroj mogućnosti koje danas imamo na raspolaganju, a koje smo nekad mogli samo sanjati. Nekad si čekao tu svaku drugu srijedu (evo, već me hvata nostalgija kad se sjetim da se nekad nije igralo utorkom:)) u 20.45 (opet nostlalgija zbog tog mitskog termina) da vidiš koju će HRT utakmicu prenositi, pa se onda borio da ne zaspeš i da uspiješ nakon prijednosa dočekati i sažetke ostalih utakmica. Onaj osjećaj kad čuješ himnu Lige prvaka i vidiš onu plahtu koja podrhtava na centru, to danas kao stariji čovjek teško možeš doživjeti. Da ne spominjem kako danas možeš gledati svaku utakmicu, to isto ubija draž. Jednostavno, previše je danas nogometa na televiziji. A još kad se sjetim starog Kupa Uefa i Kupa pobjednika kupova, tek tada nostalgija proradi.
Inače, čini mi se kako je uvođenjem Konferencijske lige Uefa zapravo vratila taj KPK. Odlaskom slabijih klubova, Europska liga je postala puno jača, tu praktički više nema autsajdera, i to je sad onaj stari Kup Uefa, dok Konferencijska liga "glumi" KPK. Kao što je često slučaj u životu, nakon godina promjena i inovacija, krug se na kraju zatvori i opet sve dođe na staro. Da se mene pita, smanjio bih broj klubova iz jedna zemlje koji nastupaju u Ligi prvaka, a obnovio bih KPK. Time bi se dalo na važnosti domaćim kup natjecanjima koja se često igraju tek reda radi, a dobili bi tri jaka europska natjecanja. No, to je već neka druga tema...
