U Ligi prvaka, na uzorku od dvije utakmice, možda će lopta završiti na okviru gola ili će vaš stoper napraviti neki kiks koji će završiti primljenim pogotkom, pa će rezultat možda izostati. Ali na uzorku od 38 utakmica eliminira se dobar dio slučajnosti i City će sigurno svoju dominaciju u igri pretvoriti u bodove.
Autor te dominacije je isključivo Pep Guardiola.
Zapravo, troše svi. Pogledamo li netto potrošnju — dakle, iznos koji ostane nakon što od novca potrošenog na pojačanja oduzmemo novac zarađen prodajom igrača — City je u zadnjih pet godina na 10. mjestu Premier lige. Ne samo da su ispred Chelsea ili Manchester United; po netto potrošnji su ispred Cityja čak i Tottenham, West Ham ili Aston Villa. Živimo u svijetu u kojem Wolverhampton prije tri godine iskrca gotovo pa 50 milijuna eura za dijete od 18 godina nakon 117 minuta nogometa u Portu, a onda ga nakon 18 mjeseci otpiše i pošalje na posudbu.
Na kraju krajeva, City je iz Lige prvaka izbacio Real Madrid koji je na klupi imao Edena Hazarda i Auréliena Tchouaménija, igrače za koje je platio više od 200 milijuna eura. Dvojica toliko skupih igrača nisu mogla niti u početnu postavu. A u Cityju ključne utakmice igra Manuel Akanji koji je za 17 milijuna eura doveden iz Borussije Dortmund i koji je prošle sezone u Bundesligi izgledao katastrofalno.
Da je samo do igrača i da je samo do novca, osvojili bi i Rafael Benítez, Santiago Solari ili Julen Lopetegui. Ali nisu osvajali, to su napravili Zidane i Ancelotti — jedan triput, drugi dvaput — jer su stvorili momčad s mentalitetom koji izdržava krizne trenutke i čeka onu jednu šansu za koju su uvjereni da će doći. To ima svoje granice o kojima svjedoči da su njih dvojica zajedno osvojili samo dvije La Lige, ali njihova trenerska kvaliteta do izražaja dolazi u ograničenom uzorku Lige prvaka koju često odluči igračka improvizacija i sloboda da naprave nešto izvan okvira očekivanog.
Jednako kao što Pepova trenerska kvaliteta dolazi do izražaja u Premier ligi. Nitko ne stvara više i nitko ne igra bolje od njegovih momčadi, a to na uzorku od 38 kola dođe do izražaja. Premier liga je ponovo postala Pep liga, a najimpresivnije je to koliko mi te rezultate shvaćamo zdravo za gotovo, kao da su nešto normalno. Nisu — jer ovo što Guardiola radi s Manchester Cityjem rijetko je viđena dominacija u engleskom nogometu. Pridodate li rezultatima i faktore dojma te konkurencije, onda i vjerojatno nikad viđena.
A to nije do novca i Haalanda, to je do Pepa.
vrhunski napisano.