Zivcani je napisao/la:
Da i jos nesto.
Razlika izmedu Ancelottija i Dalica je ta sto bi se Dalic nakon 1:0 povukao i riskirao da se protivnik vrati u igru dok je Real tek onda poceo igrati visoki pressing i natjerao Nijemce na gresku sto im je presudilo.
E to je razlika izmedu trenera svjetske klase i ostalih.
Vidi cijeli citat
Ne uspoređujem ih i ne relativiziram. Kvragu, Ancelotti je vodio PSG(izgubio prvenstvo, no to nije bila mega ekipa, začetak ere šeika), Bayern, u Premiershipu, super moćni Milan u tad još najjačoj ligi, donio zadnje euro veličanstvene rezultate, a stigao nakon Mourinha u Real Madrid koji mnogo godina je baš bio luzerski u KO fazi Lige prvaka i on je taj koji je donio Decimu pa sada u povratku kada su bila smanjena očekivanja i smatralo se da će gospodariti Guardiolina City i Kloppov Liverpool Lirom prvaka, a Kraljevi čekati tzv rebuilding kad ono, šampionstvo i gotovo.
5/6 u finalima Lige prvaka s time da znamo kako se 2005. prosulo stečenih 3-0 i kakav je bio rasplet. Lik je taj, kao nitko?
S druge strane Dala naravno da nije elitna razina u taktičkom dijelu i svi smo skeptični kako bi se snašao u kontinuitetu na klupskoj razini budući da nije nikad vodio ni najveće hr klubove jer ondašnja Rijeka je par stepenica ispod Miškovićeve. Također, ime mu je Zlatko, no u (polu)finalima uvijek kratak pa mu je nadimak Srebrenko Brončano.
No budimo realni, čemu takve usporedbe? Imamo činjenice i to na uzorku od već više od pola dekade, imamo i primjer serijskih debaklova najjačih reprezentacija i renomiranih trenerčina, izbornika.
Dalić, Southgate i Deschamps uživaju svo povjerenje saveza, vode jako dobro uz smjene generacija svoje reprezentacije, a to je enormno teško iako možda i imaju po određenim linijama i talentu najjače ekipe u rukama, upravo je nešto najteže načiniti da izgleda jednostavno i voditi veličine i konzistentno ostvarivati ciljeve s njima.
Real Madrid od do pod Florentinom Perezom u drugom mandatu ima stalno na ama baš svakoj poziciji u datom momentu ponajbolja rješenja, često i dubinski, a prvih 11 Kraljevskog kluba je manje više stalno top3 favorit što Hrvatska nikada bila nije!
Svaka čast Edinu Terziću, no BVB opet zastao na zadnjoj prepreci, a itekako kao i Inter lani su stvorili dovoljno šansi za poentirati. Courtois opet junak obranama u finalu, sjetimo se i Casillasa protiv Leverkusena. Sjetimo se i nekih finala kada su protivnički vratari častili Reala. To je tako. Marco Reus pak sinonim nešto poput Kanea da najveći uspjeh kluba/reprezentacije bude taman bez njega, slično je bilo s Ibrahimovićem za Švedsku i u Ligi prvaka.
