Svi redom jači od tog Kizilžara ili kako se već to piše.

A da je ove godine prvak bio netko između Hajduka, Osijeka i Rijeke, koje bi najteže protivnike mogli dobit u play offu lige prvaka ako bi uspjeli tamo ući?

Dok god Dinamo ima 18/20 prvenstava, nas koef. u ovakvom sustavu UEFE ce klizit doli, tj. Dinamo ce ga drzat na umjetnom disanju. Onaj tren kad Dinamo bude ima 2 ili 3/5 prvenstava, koeficijent ce ici gori. Prica zavrsena !

ali i da je osijek npr. bija prvak, vjerojatno bi ga tobol izbacija, ka sta je i hajduka izbacija.

U ligama gdje su prvaci raznovrsni, raznovrsnost prvaka je posljedica toga da drugi rade na sebi. Netko drugi postane prvak kada dostigne razinu dosadašnjeg prvaka, a kod nas se čeka da Dinamo padne na razinu Osijeka ili Hajduka kako bi ovi pokušali biti prvaci.

U Danskoj dominaciju Kobenhavna prekinu Brondby IF, Midtjylland ili Aalborg BK tako šta dostignu Kobenhavn po kvaliteti, Viktoria Plzen i Slavia P. su dostigli Spartu, Omonia i Apollon Limassol APOEL-a, Young Boys dostigne Basela, u Izraelu imaš pustih Maccabija i Hapoela iz raznih gradova. To su lige u kojima izjednačenost nije postignuta tako da najjači klub oslabi, nego da ovi šta ga prate ojačaju.

Kada bi Osijek ili Hajduk dostigli Dinama po kvaliteti, onda bi, svejedno tko će biti prvak, imali dva jaka kluba, jedan da skuplja bodove po Ligi prvaka, drugi po Konferenciji. Ali da je Osijek, primjerice, bio prvak 2022. (šta se moglo dogoditi zahvaljujući Dinamovom slabom nastupu u ligi) i da je onda taj Osijek igrao onako kako je igrao protiv Kizilžara, ne bi mu ništa značilo šta ima tri šanse (pogotovo šta nijednom ne bi bio nositelj). Izgubio bi sve tri prilike i ne bi se dogodilo ono šta opisuješ; ne bi se dogodilo da Osijek uđe u europsku jesen na račun toga šta ima tri šanse, a Dinamo onda da po Konferenciji još doprinese.

cila filozofija kroeficijenta stane u tezu da nam tribaju konstantno dva kluba u skupinama, kako god to izgledalo

pokazuju nam to Srbi i Škoti koji se sa dva ozbiljna kluba motaju oko 10. mista, dok im je ostatak lige usudin se reć i slabiji od naše 

na našen primjeru se stvarno čini da je najlakše da neko osim Dinama osvoji inače nam europski iskorak ovisi primarno o tome kako se kuglice poslože

Znam, bio je drugačiji sustav i to, ali ajmo se ne praviti blesavi. Od kad je Hrvatske lige, prvaci osim Dinama i uz izuzetak Hajduka 1994. ne samo da nisu gotovo ništa napravili u kvalifikacijama za Ligu prvaka nego su uglavnom sramotno ispadali:

1995. Hajduk ispao odmah na početku od Panathinaikosa, ajde, PAO je tada bio prilično jak, dogurao je do polufinala pa nije za crvenu boju

2000. Hajduk ispao odmah na početku s 2:4 od Dunaujvarosa

2001. Hajduk na jedvite jade uspio proći Ferencvaros na penale, a onda ispao od Mallorce; ajde, barem nešto se prošlo

2002. Zagreb ispao odmah na početku od Zalaegerszega

2004. Hajduk ispao odmah na početku od Shelbournea

2005. Hajduk ispao odmah na početku s 0:8 od Debrecena i nema dovoljno jarko crvene za ovo

2017. Rijeka izbacila New Saintse, pa jedva ali pomalo senzacionalno izbacila Salzburg na gol u gostima pa ispala od Olympiacosa

Dinamu je kao prvaku lakše, naravno. Ali Dinamo uglavnom pobjeđuje klubove koje mora pobijediti, pobijedi neke koje ne mora, rijetko izgubi od nekih koje je trebao pobijediti. Dinamo na terenu prolazi ono što se mora proći, a drugi ne prolaze. I to je srž svih problema. Nisu krivi ni jaki Dinamo ni slabi koeficijent za Kizilžar, Tobol, Gziru i slične.