Dva dana je prošlo, razmišljao sam malo o razlozima ispadanja u europi, prije svega Osijeka. Bio sam zbilja šokiran jer sam bio uvjeren da Osijek može u grupu, a onda me to vratilo na razmišljanje koliko imam realan dojam o ovom HNL-u i igrama naših klubova.
Bez neke ambicije da glumim stručnjaka, došao sam do zaključka da je dosta toga u načinu igre, a ima sličnosti i sa drugim sportovima (rukomet). Ozbiljne sportske nacije razvijaju sistem od mlađih uzrasta, kombinatoriku, presing, protok lopte, a mi tu jako zaostajemo za Skandinavcima, Belgijancima, Nizozemcima, Česima. Naša je prednost talent, individualna kvalteta ali to ima svoje limite.
Većina klubova kod nas igra čvrst nogomet, koji je bolji kada se braniš, kada nemaš posjed. Primjerice, Osijek nije nikoga razbio ni u prvenstvu, a ovaj Kyzylzhar je lošija ekipa od njih. Često su to bile utakmice na knap, a to je uvijek rizik.
Drugi igraju nogomet, a mi se mučimo, pa i reprezentacija nam nema igru iako po imenima izgledamo sjajno. Kada vidim kako igraju Šveđani ili kako su nam mladu reprezentaciju nadigrali Finci uvijek se pitam, zašto mi ne izgledamo tako? Po meni su uzrok treneri, akademija HNS-a, jer kada dođe trener iz Španjolske i trenira Šibenik ili Istru, to izgleda puno bolje.
Vrijeme je da nešto mijenjamo i prestanemo se čuditi.
Mislio sam da je u prolazu...