Ne genijalac, ekipa koja ga je preko reda, bez referenci dostojnih pozicije dovela na mjesto izbornika koje ničime nije zaslužio uništava sve po redu (uključujuči i manje važne stvari poput nogometa).

Ljudi bježe iz ove države glavom bez obzira, jer je poštenom svijetu nemoguće obstati u ovoj žabokrečini.

U tvom svijetu odraslih su najbitnija imena klubova za koje igrači nastupaju, a u mom svijetu Mađarska dere Englesku 4:0 i igra ravnopravno s reprezentacijama čiji igrači nastupaju u renomiranijim klubovima. Valjda im nitko nije javio imena klubova protivničkih igrača pa da se unaprijed predaju.

Šta nam znače razvikana imena klubova naših igrača kada u ove 4 utakmice nisu u stanju složiti 4 poštene prilike. Zabili smo 3 gola. Dva iz penala i 1 sretan odbijanac nakon prekida. Nije to ništa novo, mučili smo se stvarati prilike i kroz cijele kvalifikacije u jednoj od najlakših kvalifikacijskih skupina u povijesti ove reprezentacije. Taj trend je vidljiv još od početka marginaliziranja Petkovića od strane Dalića u LN kada je nakon odličnih kvalifikacija za EP dobio samo 95 minuta u 6 utakmica pod izlikom da se žele isprobati drugi napadači pri čemu smo 2 od tih 6 utakmica počeli bez napadača.

Svima je dosad postalo jasno da sv. Dalić, zaštitnik povrijeđenih vratara i pojedinih igrača van forme, nije u stanju posložiti napadački dio igre (čudo Božje je da smo nakon 4 godine opet počeli igrati obranu momčadski).

To znači da će se sve opet svesti na individualnu razinu i trenutke inspiracije pojedinaca. U takvoj situaciji je ključno imati igrača koji svojim stilom savršeno odgovara ostatku ekipe. Perišić, Oršić, Vlašić, Pašalić, Ivanušec, Brekalo su sve igrači koji prvo gledaju kako zabiti, a onda tek kako dodati ili proigrati. Njima odgovara napadač koji je u stanju zadržati loptu, stvoriti prostor navlačenjem suparničkih igrača te koji je u stanju gurnuti ih u priliku za gol.

Kramarić to nije. Budimir je dokazao da se može fizički nositi s protivničkom obranom, ali mu fali tehnika i pregled, a iluzorno je očekivati da bi mogao izdržati turnirski ritam, no za rotaciju svakako. Livaja zasad niti smrdi, niti miriše i prava je šteta što nismo imali prilike vidjeti kako bi se nosio s Francuzima i Dancima. Musu još nismo imali prilike vidjeti pa nema smisla ni komentrati.

Nije mi jasno kako nisi vidio ironiju u komentaru u kojem govoriš nekome da odraste dok istodobno mjeriš kvalitetu, vrijednost i značaj igrača za reprezentaciju po imenu kluba za kojeg taj igrač nastupa. Daj odrasti.

1. Kod Modrića se nije radilo o utaji poreza jer on nije prikrivao svoje prihode. Uredno je plaćao porez od plaće u klubu. Sporni dio su bili prihodi od tzv. "imidža". To bi bio novac koji sportaši, glumci itd. dobiju od sponzora, primjerice kada snime reklamu za Nike, Gillette i sl. U konkretnom slučaju su porezni savjetnici preporučili Modriću da osnuje tvrtku sa sjedištem u državi s nižim ili bez poreza (konkretno Luksemburg) i na nju prenese prava iz tog "imidža". Ovakav savjet ima smisla jer se tu radi o prihodu ostvarenom većinom izvan Španjolske i očito je takva praksa bila uobičajena u Španjolskoj o ono vrijeme jer su se Messi, Ronaldo, Mourinho i dr. našli u potpuno istoj situaciji.

2. Mijenjanje iskaza nije kazneno djelo jer osoba koja daje iskaz, daje ga po sjećanju pa uvijek postoji mogućnost da je pogriješila ili se naknadno nečega prisjetila. Nije neuobičajeno da svjedok mijenja iskaz. Lažno davanje iskaza je kažnjivo, ali također nije neuobičajeno (pogotovo u građanskim parnicama). Ako se ne radi o nekom ekstremnom primjeru, država u pravilu neće procesuirati ljude zbog lažnog svjedočenja jer je to teško dokazati i zato jer se ne želi dovesti u situaciju gdje ljudi od straha odbijaju kooperirati s policijom i D.O. U tom slučaju će ljudi odbijati svjedočiti ili će jednostavno izjaviti da se ne sjećaju (što je napravio i Modrić vjerojatno po savjetu svog odvjetnika) kako bi izbjegli bilo kakve neugodnosti.

Kako se utiho prisuljala opet rasprava o Petkovicu nakon sezone u kojoj je u HNL-u zabia valjda 3 gola iz igre. Nakon one dobre asistencije protiv Osijeka ka da se dogodila kolektivna amnezija kod ekipe pa su zaboravili njegovih zadnjih godinu dana vucaranja po terenu ka da igra na poluozbiljnom terminu.

Možemo onda to isto reći i za Vlašića