ponajprije u završnicama napada. tu su najočitije razlike. bayern ipak igra s forom, a to je automatski igrač manje u posjedu i rješenje manje kod stvaranja šanse za realizaciju. de facto to znači da bayern ima teži posao da kontrolira loptu, a i predvidljiviji je nego je bila njegova barca, jer obzirom da ima manje igrača u posjedu- mora bit poziciono rigidniji za onaj momenat kad izgube loptu. u momentu kad izgubiš loptu jako je važno gdje ti se igrači nalaze. zato je i u vremenu posjeda neobično važno imat jasne obrise. to i jest ta balanca, vaga- s jedne strane moraš odstupat od "papirnate" postavke da bi otvarao prostor i tako otvorio obranu, a s druge strane moraš pazit da to ne ode u anarhiju.
druga stvar je ta šta sama prisutnost fizički potentnog fora automatski priziva određeni način rješavanja napada- ili proboj boka pa nabačaj, ili lopta foru koji je leđima okrenut, ili traženje prve stative- to su šablone. i time napad postaje predvidljiviji, rigidniji, s manje opcija za miksanje.
pa dalje bih naveo to da bayern nema veznog igrača koji bi išao 1 na 1 i stvarao višak- to iniesta radi sjajno, posebno kad je blizu pritivničkih 16 pa ga ne žele faulirat. još jedan razlog za veću disciplinu u igri. ovdi bi spomenija thiaga i jednu stvar koja mi kod pepa nikad nije bila jasna u kontekstu thiaga: thiago je sjajan 1 na 1 igrač, sjajan. prvi korak fantastičan, finta tijelom fantastična, ma kakva god finta, sve ima. a pep mu je to oduvijek limitirao, tražio od njega da udara ritam, umjesto da solira u orkestru- nikad to nisam shvaćao. po meni thiago ima sve da postane najbolji ofenzivni vezni na svijetu, a pep od njega uporno radi xavija. to je vrlo zanimljivo.
lahm na beku je opcija koja pepu daje elastičnost u napadu- jer može i u široko i unutra pa tražit šut, a lahm ima jako fin šut, plus ima mozak veznog, što je pep vrlo brzo prepoznao. alaba je također de facto vezni igrač odličlna šuta.
u kroosu, schweiniju, pa i thiagu, krila da ne spominjem, bayern ima opciju šuta izvan 16, u barci toga baš i nije bilo.
u bayernu je fokus napada na bokovima zbog sjajnih 1 na 1 igrača na krilima. i odatle je moguće kreirat napad. u barci je fokus igre uvijek bio u sredini odakle se onda kvalitetnim pasevima otvaralo prostor, ne igrača, nego prostor na krilima.
eto, ovako na prvu.

poanta je da je ideja ista ona pepova, ali je izvedba ipak ponešto drukčija.

hmm zanimljivo. prvo što mi onda pada na pamet čemu je uopće služila akvizicija ibrahimovića barem kao ideja. jer iako tehnički superioran sam od sebe, kretanje, rad bez lopte značajno ispod jednog mandžukića recimo.

a kad smo već kod našeg đilke jedna stvar, kod prekida rekao bih dodatni stoper u šesnaestercu, kako u obrambenom tako u napadačkom prekidu. poput drogbe veliki adut u tom smislu. nešto gubiš (u posjedu kako ti kažeš, ja se slažem) a nešto dobivaš. a prekidi se dovoljno često događaju da se moraju računati kao sastavni dio igre/plana.

Ibra nije bija želja Pepa nego više neki odgovor predsjednika Barce na dovođenje Cristiana i Kake u Real. Kao doveli oni veliku zvijezdu,moramo i mi. Također i promašaj Čigrinski nije bija želja Pepa.

pa to s ibrom, je zanimljiva stvar- ja bih se složio s jednim našim forumašem koji tvrdi kako je pep želio zlatana na lažnoj 9- to bi bio interresantan koncept, samo jbg, zlatanov karakter je sve pojeo.

kak bi točno zlatan igrao na false 9 s messijem u ekipi?

ne znam. prekratko je trajalo da bih izvukao konkretne zaključke, a i zlatan nije odgovarao na zahtjeve. možda bi messi igrao isturenije il povučenije il više na krilu. il bi možda već tada imali varijantu kakvu smo gledali u zadnjoj pepovoj sezoni u barci kad je igrao 3-3-4 s dva lažnjaka- 9 i 10- messijem i cescom. stvarno mi je teško reć kako je zamišljao zlatana u ekipi.

Galatasaray danas izbacuje Abramovićevu igračku, kažem ja.