Svi su zaboravili i kako je Bayern pod Heynckesom bio vrlo blizu ispadanja protiv Arsenala kod kuće, istina razvalili Barcelonu...ali Barcelonu bez Messija, i u finalu protiv Dortmunda veći dio bili u podređenom položaju....

Mozda najveca glupost koju sam procitao na forumu, racunajuci i trolanje.

Šta uradi Messi,a vidi vraga,bez Xavija i Inieste!

A ja mislio da je on prosječni nogometaš kooji nekada ispada jako dobar kad ima raspoloženi dvojax Xavi i Iniesta.

Holiga najbolje objasnio:

Taktički je to bila epska bitka. Prvi put ikad je Pep Guardiola vodio momčad protiv svoje Barce i prvi put ikad ulazio u utakmicu znajući da je u podređenom položaju – ne samo zato što su mu nedostajali jako važni Alaba i Robben (Ribery već možda i nije toliko bitan), a Lewandowski igrao poluspreman i s maskom na licu, nego i zato što je Barcelona naprosto jača. Bayernu je trebalo jako puno sreće i genijalna taktika da bi izvukao dobar rezultat pred uzvrat.

Probao je Pep onime što je Gary Lineker na Twitteru nazvao 'taktičkim samoubojstvom'. Ako je momčad na papiru i izgledala defenzivno, s petoricom primarno obrambenih igrača, na terenu se ubrzo ispostavilo da su najpotentnijem svjetskom napadačkom triju Messi-Suarez-Neymar suprotstavljena samo trojica u zadnjoj liniji. Uz Benatiju i Boatenga tu je bio i Rafinha, smješten na lijevu stranu, na Messija. Bila je to prevelika ludost da bismo je pripisali pogrešci: vjerojatnije je trener odlučio riskirati žestokim visokim presingom i striktnim pokrivanjem čovjek-na-čovjeka u fazi obrane, pa rano iznenaditi Barcu i izboriti gol u gostima koji život znači.

Na početku susreta, izgledalo je kao da na klupi Bayerna sjedi Marcelo 'El Loco' Bielsa, jedan od Guardiolinih mentora: i formacija 3-4-1-2, i visoki presing s jako visoko postavljenom zadnjom linijom, i man-marking njegove su prepoznatljive postavke. Idealist kakav jest, Bayernov trener kao da je želio pokazati da je Enriqueva Barca nedovoljno radikalna, da je skrenula s njegova puta, počela se oslanjati na individualnu klasu i kontre. Međutim, premda je Enriqueov sustav bio uobičajeni 4-3-3 koji u fazi obrane postaje 4-4-2, njegovi su igrači također agresivno i visoko pritiskali, pa su se uvodne minute pretvorile u frenetičnu jurnjavu s puno rizika s obje strane.

Nakon 20 minuta čiste taktičke 'pornjave', Bayern se prebacio na nešto konzervativnijih 4-1-3-2, s time da je Rafinha prešao na desnog beka, a Bernat na lijevog. Uslijedile su i Barcine rotacije – primjerice, Messi je sve češće ulazio u sredinu, Rakitić se povlačio nešto dublje i udesno. Do tada smo već vidjeli par sjajnih Barcinih prilika koje je spašavao Neuer, također na tridesetak metara od svog gola skinuvši loptu glavom sa Suarezove kopačke; s druge strane, Lewandowski je imao veliku šansu.

Kako je vrijeme odmicalo, a posebno u drugom poluvremenu, Bayern je sve uspješnije držao loptu, ne upuštajući se pritom u nepotrebne rizike: fascinantan je podatak da je Barcelona napravila 28 driblinga, a gosti samo tri. Posjed i uspješnost dodavanja također su polako naginjali na njihovu stranu, Bayern se približavao i po broju udaraca na gol (iako u cijeloj utakmici nijedan nije uputio u okvir!). I kad se već činilo da će Guardiola – uz puno sreće i ne genijalnu, ali sve učinkovitiju taktiku – izvući remi ili možda čak i više od toga, ukazao se – Messi.

I dotad je Argentinac bio najbolji na terenu, ali u posljednjih je petnaestak minuta postao… Nešto drugo. Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rješava stvar, deus ex machina. S dvije-tri upravo božanske intervencije riješio je utakmicu i vrlo vjerojatno Barci osigurao finale. Kad je kod drugog gola prošao Bayernovu obranu kao da je vrtna garnitura, fintom se našalio s Boatengom i poslao ga po ćevape, a zatim svojim trademark potezom – Englezi to zovu „The Messi chip“ – rutinski prebacio najboljeg golmana na svijetu, zaista sam mislio da će nakon toga izaći s terena, uzeti curu za ruku i otići doma na večeru… Pa zašto da više igra s tim balvanima?

Ali nije, jer je najveći ikad – nego je još i genijalno asistirao Neymaru za 3-0. Može netko drugi povremeno uzeti Zlatnu loptu ili ga privremeno preteći u trci za suludim rekordima, ali ako je Cristiano Ronaldo najbolji igrač na svijetu, onda je Messi – izvan konkurencije. U trenucima poput onih u srijedu navečer, Messi poništava svu taktiku i vraća nogomet korijenima: od najglamuroznijih svjetskih arena do betonskih terena na kojima neki lokalni Kruno baca suparnike u očaj nenormalnom vještinom i čistom radošću loptanja.

Novinaru nije preostalo napisati više ništa o njemu što već nije napisano. Ni Pep Guardiola, potpuno utučen poslije utakmice, nije imao ništa pametno za reći. Mogao je samo ponoviti ono što je i ranije konstatirao: „Ne postoji sustav niti trener koji ga može zaustaviti“. Ni HTV-ov komentator nije imao riječi, ali je refleksno ispalio možda i najbolji komentar u svojoj karijeri: 'Šuti, Drago, i divi se.'

Najbolje će biti da šutimo i mi. Ionako Leu nemamo što drugo reći osim – hvala.

Nemam namjeru braniti Guardiolinu kampanju s Bayernom u Ligi prvaka, ona je bez obzira na sve okolnosti neuspješna. Ne može si trener Guardiolinog renomea i klub Bayernovog renomea dopustiti dva debakla u dvije sezone zaredom, uz gol razliku 0-8, zasad. Ali ono što ću uvijek braniti je Guardiolina Barca. Užasno je žalosno vidjeti komentare koji sve gledaju kroz prizmu rezultata i trofeja a o igri pojma nemaju.
Svaka čast Luis Enriqeu, napravio je odličan posao s Barcelonom zasad, ali ova Barcelona nije ni blizu Guardioline, što se tiče presinga, posjeda, izmjene mjesta i igre općenito. I nitko prije ni kasnije nije dosegao taj nivo igre u Barceloni, a ni u drugim ekipama. Mislim, jest ako ćemo gledati na trofeje, ali i tu je Guardiola jači od svih. Možda ga Enrique stigne, ali samo možda.
Možda je trebao s Bayernom biti pragmatičniji, defenzivniji jer ipak ono napraviti što je napravio s Barcelonom se ipak ne može napraviti dva puta, pogotovo ne s drugom ekipom. Sinoć je bio pragmatičniji i defenzivniji no inače, ali onaj Bayern od prije dvije godine bi sigurno prošao bolje, ali Guardiola je želio uspjeti na nešto drukčiji način. Nije želio samo čekati i kontrirati. Želio je nešto i igrati ali u ovom okolnostima, protiv Barcelone u gostima u odličnoj formi, očito napaljenoj da se osveti za onih 0-7, to je bio malo prevelik zalogaj.

Potpuno se slažem s tobom. Nemreš od njih ništa ocekivati pogotovo od sudackog Barda.Pa nebude u polufinalu lupao po najboljem sucu u Europi i jednom od 3 u Svijetu. Po meni kriteriji suđenja nisu bili isti. Kaj sad? Barcelona je dobila 3:0 i svi zadovoljni.

Kaže čovjek koji ima Mourinha u avataru. Čovjek koji je bio veliki Realov fan do uspona Bayerna, tada mijenja klub i pobratimi se s Barceloninim navijačima.


A jbte, koja si ti Riki prijevara...