Dugo je dalmatinski navijački puk na to upozoravao no nitko nas nije slušao, čak štoviše, ignorirali su nas! Umjesto oko ljepotica i školjki, umjesto druženja uokolo nekih drugih travnjaka Lijepe naše, gubili smo se u čarobnoj šumi iz koje ni lovac Luka godinama nije mogao pronaći izlaz. A onda su se sinoć svima odjedanput otvorile oči. Jednom se moralo i to dogoditi. Koprena se podigla i pred svima se ukazao - ukleti stadion!.. Ako ćemo i mi ustrajati na zabludama i na njihovim "obrazloženjima", onda možemo reći da jedino u službenim utakmicama na burovitoj Poljudskoj ljepotici  "kvadratičasti" nisu nikad napustili travnjak pognutih glava! ...

Piše: Mladen Banović

Istina, nije bilo baš puno pobjeda, većinom je sve ostalo gostoljubivo, miroljubivo - i nerješeno! Dolazila nam je Italija, Slovenija, Danska, bilo je i na Poljudu također puno čarolije u zraku, nesvakidašnje su se stvari događale, vjetar je znao zabijati golove, a gostujući obrambeni igrači hat-trickove,...

U zagrljaju Poljudske ljepotice...

Nije dugo potrajalo a veliki plavi vrač u grotlu Poljuda je opet bacio magične kosti i pod dimom desetaka bengalki i uz huku sa sjevera i istoka (i zapada, naravno!) proročanski vidio ono što se moglo vidjeti samo s Pantovčaka.

"Kvadratičasta" karavana se opet zaputila ka začaranoj šumi...

Maksimir

A onda, desetljećima poslije, u malo plavo kraljevstvo iza sedam gora i sedam brežuljaka, došao je princ Theo s prijateljima i nakon svega 90 minuta iluzija nepobjedivosti velikog plavog vrača se rasplinula kao maslačak na britkom engleskom povjetarcu.

Je li došlo vrijeme da vatrene bodrimo i na Poljudu?