Iako ne znamo govoriti hrvatski, o pravopisu da ni ne govorim ili pisem, toliko glupi mit gastici opet nismo (svi).

Meni je tesko navijati protiv nase reprezentacije, intelekt to zahtijeva, no srce se tome jos uvijek protivi. HNS je ogledalo hrvatskog drustva, kad se promijeni drustvo i ljudi vise ne biraju one, koji sabotiraju svaki napredak prema pravnoj (i sekularnoj) drzavi i inovativnoj ekonomiji, onda ce se promijeniti i stvari u nogometu - tesko je zamisliti kako bi nogomet trebao izazvati promjene, kojima je potreban protivni smjer redosljeda zbivanja. S druge strane, nogometna reprezentacija je opce prisutna u mislima ljudi, pogotovo onih koji svojim glasom sabotiraju napredak, tako da bi totalna katastrofa u nogometu unatoc visoke kvalitete njegovih glavnih protagonista na terenu mozda - u najoptimisticnijim i naivnim spekulacijama - izazvala neke kriticne reflekcije u glavama onih, kojima misljenje i nije najjaca strana. Tu ne mislim na refleksije o HNSu ili nogometu opcenito, vec na refleksije o zbivanjima u drustvu.

Sto je najgore u mogucoj pobjedi u Kievu i barazu je, da ce tada rukovodstvo HNSa u ocima mnogih ispasti kompetentno, posto su eto pred sam kraj intervenirali i spasili SP. Da, neki ljudi misle tako jednostavno. Tako da, uzeci u obzir nogomet kao neki podsvijesni faktor u mislima obicnih ljudi, iako mi tesko priznati, prvi put se barem malo i "tajno" nadam ispadanju (iako se srce jos uvijek protivi). I to ne onak da ispadne da smo u barazu imali peh, vec onak da u grupi bez pravog nogometnog velikana kao protivnika budemo tek treci.

Stvari se onda vjerojatno neceju promijeniti, ne u nogometu a pogotovo ne u drustvu - ali korak po korak. A uz uspjeh reprezentacije su promjene u HNSu gotovo nemoguce.