Vlatko Marković jutro nakon Dražine smrti teško je pronalazio riječi. Dan prije vidio je vesela Dražana Jerkovića i govorio nam kako se iznenađujuće dobro drži, a onda ga je u utorak navečer pogodio grom.

- Javio mi je profesor Gjurašin, cijelu noć nisam spavao - kazao je predsjednik HNS-a pokušavajući razjasniti uzrok smrti.

- Očigledno je Draža imao problema sa srcem. Još 1994. godine jedan dan nazvao je moju ženu i rekao joj: Jasna, odvezi me k liječniku, zlo mi je! Tada su ga reanimirali, ali sigurno je na srcu ostao trag.

Odbio ići k Titu
U ponedjeljak, za vrijeme posjeta delegacije HNS-a, Jerković nije odavao dojam da su mu to posljednji dani.

- Bio je raspoložen, čak se šalio na račun svoje bolesti, razgovarali smo o novogodišnjoj proslavi.

Vlatko se s Jerkovićem sprijateljio već prvih dana u Dinamu i ostali su životno vezani.

- Trebali ste samo vidjeti kako su ljudi reagirali kada bi se šetao Trgom i znali biste Dražinu veličinu. Bio je najveći napadač tog vremena, jedino je imao sreću što nikad nije igrao protiv mene! - našalio se Marković, te se prisjetio:

- U Dinamu su tada još igrali Horvat i Crnković, pa me trener Antolković htio poslati u Trešnjevku. No, Draža mu je prišao i rekao: “Nije on igrač za Trešnjevku, nego za Dinamo!”. I tako sam ostao. Pamtim i poznati govor u Beogradu, iako nisam bio ondje, a sjećam se i kada smo 1962. godine Matuš, on i ja odbili otići na primanje k Titu u čast četvrtog mjesta na SP-u.

Ipak, dvojicu prijatelja život je posljednjih godina rastavio.

- On nikad nije otišao iz mog srca, niti je itko od nas dvojice ikad javno rekao nešto ružno o drugomu. I tih godina zavade smo se viđali, ali to nije bilo to. Sve do posljednjeg susreta - zaključio je Marković.

Legendarni napadač Josip Skoblar bio je suigrač Dražana Jerkovića u reprezentaciji te Zagrebov trener dok je Jerković bio sportski direktor.

- Nikada nismo bili veliki prijatelji, ali oduvijek je postojao uzajamni golemi respekt. Jako me pogodila njegova smrt jer je Dražan Jerković po mnogo čemu bio poseban čovjek - kazao je Skoblar.

Žrtva svoje veličine
- Naša suradnja uvijek je bila korektna. Bio je pošten sportski djelatnik, sav posvećen nogometu, za njega je živio - zaključio je Skoblar.

Miroslav Blažević godinama je bio na suprotnoj strani od Jerkovića. No, kaže Ćiro, odnos nikada nije bio neprijateljski.

- Razišli smo se 1982. godine kada sam bio trener Dinama, a on Zagreba. Šajber je tražio da mu pustimo utakmicu, ja sam odbio i oni su ispali iz lige.

A do tada?

- Moj odnos s Dražom bio je savršen! Bili smo suigrači u Dinamovim juniorima, a divio sam se njegovoj ubojitosti pred golom, savršenoj tehnici postizanja pogodaka. U tome je bio nenadmašan. Poslije sam mu sređivao posao trenera u Sionu, no on ga nije prihvatio jer je bio jako vezan uza Zagreb.

Bio je principijelan čovjek?

- Draža je, nažalost, u velikoj mjeri bio žrtva svoje veličine. Teško je podnosio svoju prolaznost, činjenicu da više nije ono što je bio. Ali, valjda je to sudbina svih nas - zaključio je Ćiro.

Iz Beograda se javio još jedan Jerkovićev suigrač, Dragoslav Šekularac (71).

- Umro je moj cimer iz reprezentacije, dragi prijatelj - kazao je proslavljeni igrač C. zvezde.

- Mnogo je pogodaka postigao na moja dodavanja, a i izvan travnjaka znali smo se dobro zabaviti. Bio je sjajan nogometaš, velikan, a 1962. godine, kada je bio prvi strijelac SP-a, u polufinalu protiv Čeha Galić i on međusobno su si namjestili dvije velike šanse i obojica promašili. Uvijek smo se prisjećali te utakmice, žaleći što Jugoslavija nije ušla u finale.