@munja,
znam što si htio a ipak si malkice omanuo...naime,tvoje navijanje je 'zdravo navijanje' i 'urbano navijanje',no čini mi se da si,ipak,izgubio kontakt s dolazećim generacijama koje sport,pa tako i nogomet,vole na jedan drukčiji način u odnosu na vas iz 70 i neke,a pogotovo spram nas iz 60 i neke.Utoliko je iluzorno očekivati odgovore na većinu postavljenih pitanja...čak da ih pitaš za domaće klubove.
mene je s nogometom nepovratno zarazio stari (100.ponavljam-prva tekma Hajduk-Proleter 3:0,1974.),i to na jedan 'zdravi' način tako da mi je pričao o legendama Hajduka,i nešto manje-legendama Rijeke.Bilo je takvo vrijeme-DRUKČIJE VRIJEME,ja bih eto bez frke mogao odgovoriti na postavljena pitanja i kad je u pitanju Hajduk,i Dinamo,i Rijeka.(ali i Roma,Juve,Blackburn,...)Mene su odgajali da volim svoje i da poštujem druge,za razliku od modernog navijača koji je primarno obilježen mržnjom i ignorancijom prema svemu što čini SPORTSKU KULTURU.
Ali ja sam odrastao u nekom drukčijem vremenu,i sport mi je značio nešto posve drugo no što je on današnjoj djeci.Nije da idealiziram-ali nije sve,ili gotovo sve bilo u lovi,bilo je nešto i u srcu,romantici,tradiciji,vještini,nadmetanju,triku...igrači su se u naše vrijeme rukovali nakon tekme,navijači Hajduka i Dinama išli su zajedno od trga do Maksimira...a vidi danas?...Lova,nasilje,ko jebe koju manekenku i koji auto vozi...ma današnje ti klince moj Munja boli dupe i za Dražana Jerkovića,i za Ivicu Šurjaka,i za Peru Radakovića...heroj ulice njima je Drpić jer fuka Nives Celzijus i vozi dobar auto.Sjećam se vremena kad sam odlazio baki u Split ljeti i za nagradu dobivao karte za Trofej Marjan,pamtim kako je sjajno društvo tad (početkom 80-ih) bilo na zapadnoj tribini Poljuda,toliko je bilo zajebancije,uživanja u igri,na trenutke sam umirao od smijeha od komentara,na trenutke sam bio u transu zbog igre Bake Sliškovića...ilustrativno,otišao sam na Poljud 15-20g poslije (2001.na Hajduk-Mallorca)i,iskreno,nisam mogao prepoznati ni Split,ni Poljud,ni Hajduk moje mladosti.A najmanje sam mogao prepoznati 'Splićane' na tribinama.To su bili neki drugi ljudi,nek se nitko ne naljuti,ali-divlji ljudi.Onaj moj Split iz 1980 i neke trebao sam-zaboraviti.Nema više!
Neko drugo vrijeme,meni je trebalo da shvatim,trebat će i tebi.Nas dvojica smo nogometni dinosaurusi,vrsta u izumiranju.No ako tu ljubav prema nogometu uspijemo prebaciti našoj djeci,tko zna,možda se ipak stvari jednom promijene...
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age