Dugo pratim nogomet i nerijetko se zapitam kako i zašto karijere nekih igrača preko noći odu u nebo,ili se strmoglave na tlo...
uzmite recimo primjer Franka Lamparda;do prije 2 godine i okršaja s Barcelonom u LP bio je zmaj na terenu,genije,motor,gromovnik koji je derao mreže s 30m,i to s obje noge...Danas,metiljav i bezvezan,neprimjetan i bezopasan.U rangu Jurice Vranješa.Što se desilo s tim igračem,nije mi jasno.
brazilski zubatac Ronaldinho,do preklani neprikosnoveni svjetski broj 1,činio obrane i sustave smiješnim,uzeo loptu na svojoj polovici pa driblao do neprijateljskog gola bez ikakve šanse da ga se zaustavi.Danas,također sjena vlastite sjene.
Darijo Srna,do prije dvije godine metak i svrdlo na desnom boku no otada jadan,bijedan i neprimjetan.Zadnji put izdriblao igrača u jesen 2005. a kvalitetno centrirao otprilike u isto vrijeme.Zašto on danas igra u reprezentaciji nikom nije jasno.Nevidljiv na terenu kao ZERP na morskoj pučini.
Robert Kovač,već više od godinu dana jedna od najvećih rupa u obrani Juventusa i danas Borussie.Smješan i tužan izgleda na terenu,crna rupa u našoj obrani.A do prije dvije godine,u zubima je nosio najbolje svjetske napadače.
I tako dalje,i tako dalje.
Suprotan bi primjer bio Alex del Piero koji u 34. godini igra sezonu života i samo zbog njega ove godine pratim Juve...Nevjerojatan je,bolji,maštovitiji i efikasniji nego ikada ranije.
[uredio bojangles - 23. travnja 2008. u 00:32]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age