meni je u sjećanju ostala jedna tekma u eri otta barića, kad smo valjda jedini put igrali nogomet, hrvatska-belgija 4-0, mislim da je srna briljirao. pa onda pobjeda protiv talijana na SP2002 je najveće iznenađenje koje su nam naši priuštili, s obzirom na igru protiv meksika, a kasnije i ekvadora. hrvatska-irska 1-0, na toj tekmi hrvatska je igrala loše, ali irci su igrali bunker kakav ja nikad prije ni poslije nisam vidio s maksimirskog istoka
jugoslavija-hrvatska u begešu mi je isto ostala duboko urezana zbog onog nestanka struje, kad smo im u prvih 15-ak minuta drugog poluvremena sakrili loptu i onaj muk stadiona. najdraža pobjeda protiv njemačke, najteže mi pao poraz protiv francuske (mislio sam da ću umrijeti od jada, a imao sam svega 15 godina
), najgora utakmica hrvatske hrvatska-australija bez premca (nikad se tako poniženo nisam osjećao i nikad pesimističniji bio u budućnost našeg nogometa), najčudnija portugal-hrvatska 3-0 (ni dan danas mi nije jasno što nam je ono trebalo, jer ja nikad nisam vidio da se na nekom prvenstvu izvode rezervne postave), najkrađa protiv njemačke na EURU 1996 zbog kojeg još uvijek mrzim ziegea (bio mi je simbol te njemačke repke), najbahatiji nastup protiv irske kad smo izgubili 2-0 odmah nakon SP 1998.
...da te ne volim, bilo bi mi lako da te ne volim...