ZAGREB - Unatoč uvriježenom mišljenju da novinari pate kad im igrači ili treneri nametnu šutnju (‘silenzio’), istina je sasvim drukčija! Sada tek možemo pisati što mislimo do mile volje! Poglavito o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, pred kojom su novi teški izazovi...

Kako sastaviti momčad s Nikom Kranjčarom, koji ima zajamčeno mjesto dok mu je otac izbornik? Ili će se možda nešto promijeniti u Cicinim razmišljanjima ako mu se sin napokon proda i riješi i sebe i obitelj tereta vraćanja duga ulagačima u njegov transfer u Hajduk. Sada je definitivno jasno da je obitelj Kranjčar pogriješila što sina iz Dinama nije usmjerila u Juventus, koji bi ga pod broj jedan doveo u red fizički, a pod broj dva dao na posudbu. Izbornik ga tada ne bi trebao forsirati, u Hrvatskoj se mišljenja o Niki ne bi slagala ovisno o klupskoj pripadnosti kritičara, a on sam bi se napokon osamostalio i odviknuo od privilegiranog načina života...

Kako sada stvari stoje, Zlatko Kranjčar ostaje izbornik. Veliko je pitanje koliko su s takvom situacijom sretni igrači, svjesni da se malo toga u igri naše reprezentacije može promijeniti? Cico inzistira da prijeđe na sustav s obranom četiri, od kojih barem na jednoj strani mora biti klasični bek, nikako četiri stopera. Tko će biti zadnji vezni? Tudor to može biti samo u gustoj, plitkoj formaciji, no što ako se igralište rastegne? Hiddink ga je protiv Hrvatske uspio rastegnuti s Australijom, što li nam tek sprema s Rusima? Kako će naši visoki stoperi u plitkoj formaciji zaustaviti niske i brze ruske napadače, Keržakova i Aršavina? ‘Pocrvenjeli’ Šimić i Šimunić nemaju pravo nastupa, desnog beka i protiv Rusije i protiv Andore igrat će Buljat, ali tko će biti uz Roberta Kovača? Ivica Križanac, klupski kolega spomenutih Keržakova i Aršavina iz Zenita?

Treba li Cico ponovno razmisliti o pozivanju Bišćana, Vlatku Markoviću usprkos? Valjda je Bišćan nakon tri godine odslužio svoju kaznu. Nije se složio s bivšim izbornikom Barićem i napustio je kamp. Je li Bišćan zato veći izdajnik od primjerice Igora Tudora, koji se također ne slaže s izbornikom koji ga stavlja na zadnjeg veznog, ali zauzvrat igra nonšalantno? Odjednom se nije želio žrtvovati za Niku Kranjčara, a kao zadnji vezni igra najodgovorniju poziciju, pa je sve palo na leđa kapetana Nike Kovača.

Iako je prošlu sezonu u Panathinaikosu igrao stopera, Igor Bišćan je kao zadnji vezni mnogo bolji igrač od Tudora, a nepristajanjem da se ispriča zbog bijega iz Čateža pokazao je veći karakter od Tudora, koji je izdao suigrače tamo gdje je najmanje smio - na utakmicama! S Bišćanom za leđima lakše bi bilo i Niki Kranjčaru, a da ne govorimo da bi u tom slučaju drugi, pokretni zadnji vezni, mogao biti i Luka Modrić. Sva trojica znaju igrati, a našima je ionako u sredini terena najviše nedostajala mirnoća za pas-igru.

Igru u napadu podrediti Klasniću

Bez obzira oprostio se Pršo sada ili nakon Izraela, izbornik se ne smije odreći Ivana Klasnića, uz Pršu našeg najboljeg i najstandardnijeg napadača, koji je u Werderu, najofenzivnijoj momčadi u Europi, u paru s Miroslavom Kloseom, sasvim drugi igrač. Na stranu nedavna Austrija u Beču, ali Klasnić je najbolju utakmicu za reprezentaciju odigrao u Jeruzalemu, u paru s Eduardom, kad je zabio dva pogotka, a Dudú iznudio 11-erac. Logično je da se napad naše reprezentacije, nakon što se oprosti Pršo, podredi Klasniću, jer boljeg strijelca od njega nemamo. Uostalom, kazao je to i Davor Šuker.

Osim Klasnića i Eduarda, zanimljiv par napadača, koji stjecajem raznih okolnosti nikad nije igrao zajedno, jesu Riječani Budan i Balaban. Ali niti oni neće funkcionirati ako Kranjčar ne reformira vezni red, najbolji napadači i najbolji braniči mogu ispasti smiješni bez kompaktnih i kompatibilnih igrača sredine terena.

Protiv Štimca je vladajuća politika

Igor Štimac otvoreno se nudi za Cicina nasljednika, ulizujući se najuglednijim našim novinarima tezama da bi Dinamo pobijedio ovu Australiju 3-0, što je, dakako, notorna glupost. Na stranu Štimčeve nogometne kvalitete, koje su vrhunske i neupitne, mišljenja smo da bi čak u trenutnoj situaciji bio iedalan Cicin nasljednik, ali objektivni hendikep mu je negativni izvannogometni imidž, zbog kojeg je, zajedno s Ćirom Blaževićem, bio prisiljen maknuti se iz Hajduka.

Vlatko Marković, koji mora ići ukorak s vladajućom politikom ako želi, a želi, dobiti Euro 2012., sve i da hoće ne može Stručnoj komisiji reći da glasuje za Štimca, kojeg ta ista politika ne simpatizira. A treći je par rukava što su u sastavu te Stručne komisije HNS-a, koja odlučuje o eventualnom novom izborniku, dvojica članova Kranjčarova stručnog stožera, Vlak i Mihačić...