AKO SE kroničari zbilje hrvatskog nogometa slažu u
jednom, onda su to razlozi zbog kojih bi Vlatko Marković trebao
odgovarati za konačni produkt svoje vladavine. On naravno nije lijep,
osim ako ga gledamo iz predsjednikovog kuta, odakle pogled ne seže do
mulja na domaćim travnjacima, sumnjivih ugovora potpisanih na
frekventnim nogometnim adresama, ustajale moći sudačke
organizacije. Razloga je mnogo, a jedan od njih je i rezultat
dugogodišnje suradnje Markovića i Zdravka Mamića.
18. prosinca 1998. godine u prostoru zagrebačkoga
Gradskoga poglavarstva Vlatko Marković po prvi je puta osjetio čar
"jednoglasne podrške", kada je po napucima državnog poglavara izabran
za predsjednika HNS-a. Prvi protukandidat Anđelko Herjavec neposredno
uoči izborne Skupštine naglo je odustao od kandidature, a drugi Žarko
Tomljanović, onemogućen je manevrima da uopće dobije status kandidata.
Na to je odmah ukazao i Novi list.
Danas i politika bježi od Rusanove
Odmah se Marković zaljubio u moć "unisone"
vladavine. Toliko da je patentirao jedinstven model izbornog sustava,
prema kojem izbore nije mogao izgubiti; članovi njegovoga Izvršnoga
odbora, prvi suradnici, bili su i članovi Skupštine koji su ga svake
četiri godine iznova birali.
Marković je nadživio Tuđmana, Canjuga je otišao iz
politike i danas je direktor tvrtke Dunapack koja se bavi otkupom i
reciklažom sekundarnog otpada. Vlasti su se mijenjale, ali Vlatko je
uspio preživjeti ili nadživjeti sve vlasti i garniture, gotovo i sve
neprijatelje. Markovićevi suradnici danas ne glasaju u Skupštini, ali
utjecajni su u županijskim središtima čiji predstavnici glasaju.
Markovića je postavila ga je politika, no danas čak i politika u
pravilu bježi od Rusanove. Markovićeva politika postao je Zdravko Mamić.
Mamiću su za vlast trebali Marković i Širić
Njihov odnos možda je započeo slučajno i benigno, no
s godinama je postao čvrst pakt koji ne samo da odolijeva zakonima, već
i ih kroji po svom. Zato što to može, taj je pakt možda i ponajveći
privatnik u hrvatskoj nogometnoj zajednici. Da, danas se čini da
nezamislivim da bi netko za to mogao zaista i odgovarati, no razlozi
zbog kojih je Marković odavno trebao, ako ništa, barem fiktivno
"odstupiti iz moralnih razloga", dok ga natrag ne povuku njegovi
poltroni iz nogometne vlade, prilično su egzaktni, gotovo sumnjivo
jednostavni. Zaista postoji realna mogućnost da bi u bilo kojoj
normalnoj zemlji predsjednik saveza koji sustavno odbija pomisao o
postojanju korupcije, bio podvrgnut liječničkom monitoringu.
Dok vlade cijelog svijeta, pa i Markovićev intimus
PlatiMi, ups (Platini) objavljuju korupciji rat svim sredstvima, Vlatko
zaključuje da toga nema i u hrvatskom nogometu. A ako i ima, to nije
njegova stvar. Sve dok na vrata ne pokucaju strane institucije. No, i
tada će Marković, uz svu ozbiljnost situacije, potegnuti do Ženeve kako
bi uz šetnju jezerom objasnio Platiniju da Mamićima smještaju jer je
Hrvatska, zna se, jalna zemlja. Uspješni su prvi na udaru.
Pojest ću govno ako je Mamić kriv, posljednji je u
nizu dokaznih izljeva ljubavi predsjednika prema vladaru Dinama, koji
je taj status gradio uporedo verući se na ljestvici moći nogometne
organizacije. Za to je Mamiću trebao najprije Željko Širić, s kojim je
2006. godine odlučio nakon dvije godine vratiti naslov prvaka Dinamu, a
kasnije i Vlatko Marković. Nisu uvijek bili u dobrim odnosima, jer s
Mamićem je tako nešto vjerojatno nemoguće, no zbog izgradnje odnosa sa
Širićem, Mamić se automatizmom opredijelio za njegovog suradnika
Markovića.
Croatijo, iz duše te ljubim
Jedan od prvih, značajnijih - javnosti poznatih -
primjera njihove dugogodišnje 'suradnje', koja je imala uspona i
padova, ali je posljednje četiri godine veoma čvrsta, otkriven je u
travnju 2009., kada je po tužbi Igora Cvitanovića protiv Dinama, zbog
duga od oko milijun DEM, Vrhovni sud presudio da Udruga građana NK
Dinamo, preko koje klub pod Mamićem posluje, nije pravni sljednik
športskog dioničkog društva NK Croatija, fiktivnog kluba iz Canjugina
zlatnog doba, s kojim su Cvitanović i drugi igrači imali potpisane
ugovore. Bivši Hajdukov predsjednik Željko Kovačević u travnju 2009.
upozorava u intervjuu za Slobodnu Dalmacijuda su iz Hajduka na
sjednicama tijela HNS-a 2000. na to ukazivali.
"Na sastancima u okviru HNS-a ukazivali smo na
moguće nepravilnosti u Dinamu, ali oni su vješto izbjegavali razgovore
na tu temu. Predsjednik HNS-a u to vrijeme je bio Vlatko Marković",
rekao je Kovačević.

"Nije moj posao baviti se time. Uloga predsjednika
sasvim je drugačija. Ne sjećam se toga, moram sada ići", u svom stilu
rekao je Marković u izjavi za Index u travnju 2009.
Marković se brine za hrvatsku ligu - povjerio ju je Zdravku Mamiću
Posao Vlatka Markovića nije ni hrvatska liga - brigu
o njoj prepustio je upravo Mamiću. Skupština Izvršnog odbora na kojoj
je rušena Liga 16, bez obzira je li ona dobro ili zlo hrvatskog
nogomta, bila je stravična lakdrija s kaznenim elementima, naočigled
kompletne javnosti. Mamić je u ulozi gosta gledao kako preplašeni
skupštinari dižu ruke za Ligu deset, protiv koje su se još do sinoć
grčevito borili. No, jedan poziv usred noći puno toga mijenja, neki su
to i javno priznali. I nikom ništa. Mamić je dokazao da ima moć, i
saveznika u Vlatku Markoviću. U jednom od medijskih podgrijavanja teme
o ofenzivi Igora Štimca na Rusanovu, spomenuta je mogućnost udruživanja
i te linije, no danas je suradnja Štimca i Mamića nemoguća.
Marković i Mamić krivi su za Split
Mamić stoji na braniku Vlatka Markovića pred čijim
očima A reprezentacija odrađuje za Dinamo marketinške usluge, i koji ga
je, uz sudačku organizaciju, učinio najmoćnijim čovjekom hrvatskog
nogometa.
Marković i Mamić krizu u odnosu sjevera i juga
učinili su stvarnom, jer reprezentacija, kao baza Dinamovaca, nije
željela Split, pa ga nije želio ni predsjednik. Dok nije postao
streteški bitan, ali do tada su Splićani već izgubili "mot" i želudac
za reprezentaciju...
Sanader nije imao dovoljno vremena
Markovićeva vlast tek je jednom opasno ugrožena; one
večeri kad je Ivo Sanader ispao klaun u Walesu, vjerujući u Markovićeva
uvjeravanja u sigurno domaćinstvo Europskoga prvenstva 2012. Sanader se
želio riješiti Markovića, ali nije stigao. Država je, kao i premijer,
imala težeg posla. Centrom Zagreba događala su se mafijaška ubojstva.
Kada je javnost udarila po Markoviću uslijed
neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Mamić je stao u
njegovu zaštitu. Prošle je sezone Markovića proglasio i najzaslužnijim
što je Dinamo uspio od Uefe iskamčiti bodove oduzete u Europi.
Mamić to nije napravio neplanski. Marković amenuje
njegove poslove u HNS-u i Mamić će se zauzeti da to sutra ne čini netko
drugi.
...Grad bez ljubavi, sumrak ideja, na jugu i zime su od zlata...