Upravo sam pročitao zanimljiv tekst na hajduk.hr stranici! Posebno su dojmljive završne rečenice i kontekst u kojem su objavljene!



Veliki nogometaš, trener i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza trajno je obilježio hrvatski nogomet. Vlatko Marković rođen je u Bugojnu 1. siječnja 1937. godine. Na početku nogometne karijere nastupao je 1955. godine u Iskri iz Bugojna, zatim je nogometaš Čelika iz Zenice od 1955. do 1958. godine. Za zagrebački Dinamio nastupao je od 1958. do 1966. godine i osvojio jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1962./63. Za bečki klub Wiener Sport Club nastupao je od 1966. do 1967. godine, a za Austriju od 1967. do 1969. godine. Za Dinamo je odigrao 252 utakmice i postigao 4 zgoditka.
Marković je bio svestran igrač koji je jednako uspješno igrao u obrani i navali. Borben i hrabar, odlično je igrao glavom, pravodobno startao na loptu, imao je dobar pregled igre. Za reprezentaciju Jugoslavije kao nogometaš Dinama odigrao je 16 utakmica, prvi put u prijateljskoj utakmici protiv Madžarske u Beogradu 7. svibnja 1961. (2:4), a posljednji put, također u prijateljskoj utakmici, protiv reprezentacije SR Njemačke u Zagrebu 30. rujna 1962. godine (2:3). Sudjelovao je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. godine u Čileu. Bio je izabran u najbolju momčad tog svjetskog prvenstva u sastavu: Schrojf, Djalma Santos, Masopust, Marković, Popluhar, Pluskal, Garrincha, Amarildo, Seeler, Pele, Zagalo. Kada se pogleda ova momčad, onda su jasne nogometne kvalitete koje je posjedovao Vlatko Marković.
Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao je smjer nogomet. Trener nogometaša Zagreba bio je od 1970. do 1973., belgijskog Standarda iz Liegea od 1973. do 1974., francuske OGC Nice u dva navrata, od 1974. do 1977. i od 1980. do 1982. godine. Trener Hajduka bio je u sezoni 1977./78. kada se sa scene povukla jedna vrlo uspješna generacija koja je prvih godina sedmog desetljeća prošlog stoljeća harala jugoslavenskim nogometom.
Trener zagrebačkog Dinama bio je u više navrata, od 1978. do 1980., od 1984. do 1984. i od 1990. do 1992. S Dinamom je osvajio jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1979./80. Trener je i sportski direktor bečkog Rapida od 1984. do 1990. godine, s kojim osvaja nekoliko trofeja. U sezoni 1972./73. s reprezentacijom Jugoslavije do 23 godine osvaja prvenstvo Europe. Od 1974. do 1986. djelovao je kao instruktor FIFA-e za francusko govorno područje, za što je nagrađen posebnim odlikovanjem francuske Vlade.
Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije bio je od 1993. do 1994. Kao sportski djelatnik u Hrvatskom nogometnom savezu dosegao je najviše. Najprije je 1994. godine izabran za potpredsjednika HNS-a sa zadaćom nadzora tehničkog razvoja. Tijekom tog mandata izabran je 1996. godine za člana Komisije UEFE za tehnički razvoj. Godine 1998. dolazi na čelo Hrvatskog nogometnog saveza koju će dužnost obnašati sve do danas. Pod njegovim vodstvom hrvatska izabrana vrsta plasirati će se na Europska prvenstva 2004. godine u Portugalu i 2008. u Austriji i Švicarskoj, na Svjetska prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji te 2006. u Njemačkoj.
Godine 2000. izabran je za člana FIFA-e zaduženog za nacionalne saveze. U 2002. godini još jedno priznanje iz FIFA-e, ulazi u Komisiju za Goal - projekt.
Vlatko Marković prošao je u nogometnom sportu gotovo sve, bio je igrač i reprezentativac, istaknuti trener te izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon svih tih zadaća preuzeo je ulogu predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza dajući Savezu jednu novu fizionomiju, prenoseći svoje bogato stečeno znanje te iskustvo poslovnog čovjeka, kao i brojne međunarodne veze. Posebno je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza. Pod njegovim vodstvom izgrađena je kuća Hrvatskog nogometa u Rusanovoj ulici u Zagrebu, utemeljitelj je Akademije hrvatskog nogometa. Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA-i. Član je vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Dobitnik je nagrade Matija Ljubek koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor.
Ostvario je odličnu suradnju HNS-a s brojnim nacionalnim savezima te prijeko potrebno jedinstvo u nogometnoj udruzi kojoj je na čelu.
Sve u svemu, Vlatko Marković je uz Lea Lemešića zasigurno jedinstvena ličnost hrvatskog nogometa.

dobra stranica....

jel ovaj živ ili je biologija napokon odradila svoje?

Nakon svih tih zadaća preuzeo je ulogu predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza dajući Savezu jednu novu fizionomiju, prenoseći svoje bogato stečeno znanje te iskustvo poslovnog čovjeka, kao i brojne međunarodne veze. Posebno je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza. Pod njegovim vodstvom izgrađena je kuća Hrvatskog nogometa u Rusanovoj ulici u Zagrebu, utemeljitelj je Akademije hrvatskog nogometa. Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA-i. Član je vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Dobitnik je nagrade Matija Ljubek koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor.
Ostvario je odličnu suradnju HNS-a s brojnim nacionalnim savezima te prijeko potrebno jedinstvo u nogometnoj udruzi kojoj je na čelu.

OMG.I to pišu na hajduk.hr
Kakve međunarodne veze,pa on jedva natuca engleski,a Zorislav Srebrić biži od e-maila ka od kuge.

@Village - biologija malo kasni,bilo bi ružno reć nažalost.

@hyper- najbolje da će na hajdukovoj službenoj stranici pisat da je marković smeće.

jel se moderatori slažu da daljnje rasprave o Štimčevom protukandidatu premjestimo u temu "Zdravko Mamić" jer su sve maske ionak pale,od ovog starog morža ionak nećemo ćut ni riječ

konačno i Vlatko predstavio svoj program više o njegovom programu na web stranici:

www.slusam-sve-sto-Mamic-kaze.hr