Upravo sam pročitao zanimljiv tekst na hajduk.hr stranici! Posebno su dojmljive završne rečenice i kontekst u kojem su objavljene!
Veliki nogometaš, trener i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza
trajno je obilježio hrvatski nogomet. Vlatko Marković rođen je u Bugojnu
1. siječnja 1937. godine. Na početku nogometne karijere nastupao je
1955. godine u Iskri iz Bugojna, zatim je nogometaš Čelika iz Zenice od
1955. do 1958. godine. Za zagrebački Dinamio nastupao je od 1958. do
1966. godine i osvojio jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1962./63. Za
bečki klub Wiener Sport Club nastupao je od 1966. do 1967. godine, a za
Austriju od 1967. do 1969. godine. Za Dinamo je odigrao 252 utakmice i
postigao 4 zgoditka.
Marković je bio svestran igrač koji je jednako uspješno igrao u obrani
i navali. Borben i hrabar, odlično je igrao glavom, pravodobno startao
na loptu, imao je dobar pregled igre. Za reprezentaciju Jugoslavije kao
nogometaš Dinama odigrao je 16 utakmica, prvi put u prijateljskoj
utakmici protiv Madžarske u Beogradu 7. svibnja 1961. (2:4), a
posljednji put, također u prijateljskoj utakmici, protiv reprezentacije
SR Njemačke u Zagrebu 30. rujna 1962. godine (2:3). Sudjelovao je na
Svjetskom nogometnom prvenstvu 1962. godine u Čileu. Bio je izabran u
najbolju momčad tog svjetskog prvenstva u sastavu: Schrojf, Djalma
Santos, Masopust, Marković, Popluhar, Pluskal, Garrincha, Amarildo,
Seeler, Pele, Zagalo. Kada se pogleda ova momčad, onda su jasne
nogometne kvalitete koje je posjedovao Vlatko Marković.
Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Na
Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao je smjer nogomet.
Trener nogometaša Zagreba bio je od 1970. do 1973., belgijskog Standarda
iz Liegea od 1973. do 1974., francuske OGC Nice u dva navrata, od 1974.
do 1977. i od 1980. do 1982. godine. Trener Hajduka bio je u sezoni
1977./78. kada se sa scene povukla jedna vrlo uspješna generacija koja
je prvih godina sedmog desetljeća prošlog stoljeća harala jugoslavenskim
nogometom.
Trener zagrebačkog Dinama bio je u više navrata, od 1978. do 1980., od
1984. do 1984. i od 1990. do 1992. S Dinamom je osvajio jugoslavenski
nogometni kup u sezoni 1979./80. Trener je i sportski direktor bečkog
Rapida od 1984. do 1990. godine, s kojim osvaja nekoliko trofeja. U
sezoni 1972./73. s reprezentacijom Jugoslavije do 23 godine osvaja
prvenstvo Europe. Od 1974. do 1986. djelovao je kao instruktor FIFA-e za
francusko govorno područje, za što je nagrađen posebnim odlikovanjem
francuske Vlade.
Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije bio je od 1993. do 1994.
Kao sportski djelatnik u Hrvatskom nogometnom savezu dosegao je najviše.
Najprije je 1994. godine izabran za potpredsjednika HNS-a sa zadaćom
nadzora tehničkog razvoja. Tijekom tog mandata izabran je 1996. godine
za člana Komisije UEFE za tehnički razvoj. Godine 1998. dolazi na čelo
Hrvatskog nogometnog saveza koju će dužnost obnašati sve do danas. Pod
njegovim vodstvom hrvatska izabrana vrsta plasirati će se na Europska
prvenstva 2004. godine u Portugalu i 2008. u Austriji i Švicarskoj, na
Svjetska prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji te 2006. u Njemačkoj.
Godine 2000. izabran je za člana FIFA-e zaduženog za nacionalne
saveze. U 2002. godini još jedno priznanje iz FIFA-e, ulazi u Komisiju
za Goal - projekt.
Vlatko Marković prošao je u nogometnom sportu gotovo sve, bio je igrač
i reprezentativac, istaknuti trener te izbornik hrvatske nogometne
reprezentacije.
Nakon svih tih zadaća preuzeo je ulogu predsjednika
Hrvatskog nogometnog saveza dajući Savezu jednu novu fizionomiju,
prenoseći svoje bogato stečeno znanje te iskustvo poslovnog čovjeka, kao
i brojne međunarodne veze. Posebno je uspješan u financijskom
osamostaljenju Saveza. Pod njegovim vodstvom izgrađena je kuća Hrvatskog
nogometa u Rusanovoj ulici u Zagrebu, utemeljitelj je Akademije
hrvatskog nogometa. Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u
UEFA-i. Član je vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Dobitnik je
nagrade Matija Ljubek koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor.
Ostvario je odličnu suradnju HNS-a s brojnim nacionalnim savezima te
prijeko potrebno jedinstvo u nogometnoj udruzi kojoj je na čelu.
Sve u svemu, Vlatko Marković je uz Lea Lemešića zasigurno jedinstvena ličnost hrvatskog nogometa.
[uredio selektorZG - 26. studenog 2010. u 21:23]