Ispričat ću vam jednu lijepu,ali davnu priču.
Prije 12 godina,u maloj državi Hrvatskoj na jugoistoku Europe,popularno nazvanom Balkanski poluotok,sport sa okruglom loptom,popularno nazvanom bubamarom,proživljavao je svoje zlatne trenutke.Reprezentacija je osvojila 3. mjesto na SP u Francuskoj 1998. ,bila i 3. na FIFA-inoj rang listi,odmah ispod Brazila i Francuske,a 1. HNL je tada vrijedila za 12. ligu svijeta.Redovito je izbacivala mlade i talentirane nogometaše,koji bi znali zaigrati u ligama Petice,i to ne kao rezervisti i igrači za popunjavanje minutaže.Tako smo imali Šukera,Bobana,Bokšića,Bilića,Asanovića,Prosinečkog...Ali,ni tu nije sve,hrvatski klubovi su uglavnom solidno funkcionirali,i više nego odlično za istočnoeuropske prilike tada,bolje i od tada rumunjskih,bugarskih,mađarskih i ostalih klubova.Tako je Varteks(tadašnji) iz barok en rol grada Varaždina dočekao i europsko proljeće u opet tadašnjem Kupu pobjednika kupova,i u četvrtfinalu tijesno ispao od tadašnjeg,a bogami i sadašnjeg španjolskog prvoligaša Mallorce.Hajduk je ispao u Kupu UEFA od višestruko bogatije i jače Fiorentine,ali tijesno,2-1 i 0-0,a Dinamo igrao skupinu Lige Prvaka.Treba napomenuti da se tada Dinamo zvao po predsjednikovoj želji,Kroacija.
Sve je tako bilo idilično,Hrvatska je bila "in".No,onda je tog nesretnog prosinca 1998. došao....ON

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/f/f6/Vlatko_Markovic.jpg/200px-Vlatko_Markovic.jpg" />
I rekao "nema nikih problema",and the rest is history...
znate i sami,ne baš tako lijepa.
[uredio hyper-white - 13. prosinca 2010. u 02:47]