Dinamo je svetinja, a svi ostali, na čelu s Hajdukom, samo su nužno zlo
potrebno za opstojnost HNL-a kao domicilnoga natjecanja za klub iz
Maksimira bez kojega se ovaj ne bi mogao plasirati u Europu.
Sramno praćenje “velikoga derbija” od strane dobroga dijela medija, već smo apsolvirali.
No, u petak navečer u izravnom smo tv-prijenosu nanovo svjedočili
patološkome “sljepilu” jednoga djelatnika javne dalekovidnice čiju
plaću, neka nam oprosti primjetiti, i mi “nedinamovci” potpomažemo
mjesečnim ‘dobrovoljnim’ prilozima.
Bojan Vručina poslagao je goste iz Zagreba na travu te efektno poentirao, da bi komentator HTV-a “udario” zdvajati nad lošom reakcijom Ivankovićevih i svojih miljenika.
Nešto kasnije Josip Tadić se sjurio kroz obranu
Slavena, pa “za dlaku” promašio, da bi taj isti komentator urliknuo
“sjajan potez Tadića!”. O sporoj obrani domaćina ni riječi.
A i zašto bi kada za njega i njemu slične postoji samo Dinamo.
Dinamo koji, eto problema, ne pobjeđuje. Dinamo koji, zar je moguće, ne
igra atomski. Dinamo kojega, znam da zvuči nevjerojatno, ne trenira
najbolji svjetski trener.
Dinamo koji, ruka se grči dok ovo piše, više ne zanima ni vlastite navijače.
Dinamo koji, e to bi stvarno bilo previše, možda i ne bude prvak. Za
mnoge dinamovce od pera i mikrofona hrvatski nogomet je prestao
postojati nakon odlaska Da Silve, Ćorluke i Modrića.
I sama pomisao na Vručinu, Brkljaču, Tomasova, Sharbinija, Bagarića, Kalinića, Ibričića, Subašića... im je mrska, sve dok netko od njih ne dođe u “sveti klub”, pa im na žvalama ponovo ne procuri slina zadovoljstva.
vinko vuković