mene ova situacija jako podsjeca na onu tekmu Fiorentina - Hajduk prije desetak godina
kao da je kopirano: izvukao se vrlo jak protivnik, zvucno ime, gace su se napunile, respekt u zraku, ali negdje u zraku je tinjala iskra nade, mislilo se "joj, da bar izvucemo remi" i "kad bi zabili gol, bilo bi super"... i pocela tekma i nakon 20 minuta se skuzilo da se itekako moze igrat protiv njih... igra rapsodija, totalno odusevljenje, protivnik iznenadjen i nadigran, sanse se nizu, no zahvaljujuci tradicionalnim nesmotrenostima, te malo neiskustvu, malo neznanju, malo mladosti i malo pehu, dozivljen je potpuno suvisan, nerealan i nelogican poraz i cekalo se uzvrat s 1:2. Rezultat koji bi svi prihvatili uoci utakmice...
drugi cin se cekao s optimizmom: "unistit ce ih nasih 40 000 ludih navijaca, huk s tribina ce ih prepast"... "pokazali smo im da nisu bauk"... "imamo recept za njih"... "trebamo samo ponovit igru iz prve utakmice"... "zabit cemo jedan gol i to je to", itd. itd. itd... kad je krenula tekma, pokazalo se da je nemoguce probit cvrstu talijansku obranu, a nije se imalo muda napast pod svaku cijenu i ludo srljat u napad i ostao je zal za neiskoristenom prilikom izbacit renomiranog protivnika
slicno je bilo i s Newcastleom... sjeca li se jos tko strasnog Newcastlea iz ljeta '97? Prihvatili bismo bilo kakav poraz ispod 3:0, a na kraju smo bili nezadovoljni minimalnim nes(p)retnim porazom... dobro, onda se bar nasao dezurni krivac u sucu
Werder ce nam zabit gol, mi smo takva momcad da uvijek primimo gol... i jucer, kad stvarno nisu izgledali nikako bajno su nam napravili 4-5 odlicnih sansi... vode u usima ce biti ako primimo i drugi