U četvrtak 5. srpnja dogodit će se dugo očekivana smjena u vrhu Hrvatskog nogometnog saveza, a u kojoj će dobro ugrijanu fotelju Vlatka Markovića nastaniti Davor Šuker. Istoga dana Šuker bi trebao imenovati novog izbornika i stručni stožer, odnosno potvrditi Igora Štimca kao čovjeka koji će nastaviti tamo gdje je Slaven Bilić stao...

Neke će stvari, pak, ostati iste. Zdravko Mamić i dalje će biti jedini stvarni vladar nogometnih zbivanja u Hrvata, kojemu će po mišljenje dolaziti i predsjednik i izbornik. Dinamo će i narednih sedam godina biti prvak, Hajduk će tonuti sve dublje, reprezentacija će se držati u Top 10 još barem neko vrijeme, a HNL će ostati standardno neprobavljiv...

Da sam htio mogao sam teritorij podijeliti sa Štimcem, reče i grohotom se nasmija Mamić

Pitamo se što donose promjene i jesu li one samo kozmetičke prirode? Što se dogodilo u posljednjih godinu dana otkako je Igor Štimac u ekskluzivnom intervjuu za portal Dnevno kazao 'Hrvatski nogomet igra se isključivo zbog profita Zdravka Mamića'? Kako će novi izbornik objasniti javnosti da je prihvatio radno mjesto u vrijeme kada hrvatskim nogometom i dalje neupitno vlada Zdravko Mamić koji je, kako nam jednom prilikom objasni Štimac, destruktivac koji radi isključivo iz vlastitog interesa, te promovira neadekvatne kadrove koji znaju samo kimati glavama kada im se za to da znak.

Znači li to da je i Štimac počeo kimati glavom ili se hrvatski nogomet više ne igra zbog profita Zdravka Mamića?

Još zanimljivije, prije samo šest mjeseci izvršni predsjednik Dinama na jednoj od svojih brojnih izvanrednih press konferencija spomenuo se i Igora Štimca slijedećim riječima: 'Igor Štimac, koliko ja znam, na dvije godine je kažnjen radom u nogometu, ali ja ću mu sigurno priuštiti da ne radi i duže. Ukucajte u tražilicu Igor Štimac pa ćete vidjeti ima li takav legitimitet da govori o ozbiljnim stvarima. Mamić je tiradu nastavio riječima ''Jesam li ja u sudskom sporu s legendama Vatrenih Bokšićem, Bilićem i Asanovićem? Jesam li ja vršio nasilje nad nedužnom ženom, tukao konobara i nabijao nečiju glavu u lavabo? Jesam li bježao s mjesta nesreće?...Ja sam za istinu i pravdu, da sam htio mogao sam se naći sa Štimcem i podijeliti teritorij.

U međuvremenu Štimčeva je suspenzija netragom nestala, a Zdravko Mamić ne samo da nije na dulje vrijeme uklonio 'ljutog neprijatelja', već će ga, avaj, nagraditi mjestom izbornika. O tempora, o mores...

Šuker je ranije uvidio da kimanje glavom donosi fotelju

Igor Štimac definitivno ima 'želudac'. Najprije je obilazio teren, jednu po jednu županijsku podružnicu, lobirao je, pregovarao, svađao se, prijetio i milio se, te ako ništa drugo, zaista naporno, ulažući i posljednji atom snage, pokušavao vodu hrvatskog nogometa natjerati na svoj mlin. Potom je stigla Izborna skupština u prosincu 2010. godine u zagrebačkom Westinu, a tamo je Štimac doživio najveće otriježnjenje svog života. Na pomalo 'kaubojski' način, uskraćivanjem prava glasa dubrovačkom kandidatu Tomislavu Jurjeviću, Igor Štimac poražen je u foto-finišu. Uslijedila je još jedna skupština, obilaženje gradskih ureda i ministarstava, te na koncu suspenzija. Gotovo dvije godine, između početnog zanosa i konačne kapitulacija, trebalo je Igoru Štimcu da na teži način spozna stvarnu moć Zdravka Mamića.

S druge strane imamo Davora Šukera. Bez da se oznojio 'gospodin brand' je uspješno priveo kraju projekt 'ja biti predsjednik'. Pokazalo se da je Šuker pametniji igrač od Štimca. Za razliku od nekadašnjeg suigrača Šuker je odmah shvatio da držanje jezika za zubima i kimanje glavom u okvirima kakvi vladaju hrvatskim nogometom, uvijek i bez imalo dvojbe pobjeđuju energiju, šarm, napor i moral. Barem dok kolo vodi Zdravko Mamić. Štimac je do istog zaključka došao nešto kasnije, ali je u prosincu 2010. godine uoči famozne Izborne skupštine tvrdio ''Sramotno je ovo što radi Šuker. Da je krenuo u samostalnu kampanju prije dva mjeseca ja bih ga prvi podržao. Bili smo nekada prijatelji, ali ovaj potez očajnika uništio je sve dobro u njegovoj 20-ogodišnjoj karijeri. Priklonio se Zdravku Mamiću i srozao svoj ugled'.

Na ovaj slučaj u svojoj se kolumni na portalu igralište.hr osvrće i proslavljeni Vatreni Mario Stanić. Bivši igrač Bruggea, Chelsea, Benfice i Dinama nazvao je trijumvirat Mamić-Šuker-Štimac neprirodnim poput genetskog inženjeringa. 'Držimo se za ruke da si oči ne iskopamo', rekao je jednom Ćiro Blažević na pitanje kakav je odnos između njega i tadašnjeg predsjednika HNS-a Branka Mikše. Upravo u toj kratkoj rečenici je puno toga otkriveno i poprilično jasno ukazuje kakav će biti odnos između novog trojca Šuker-Mamić-Štimac.

Čime je Štimac zaslužio veću plaću od Bilića?

Kada je u ljeto 2006. godine preuzimao reprezentaciju Slaven Bilić bio je relativno mlad, neiskusan trener pa su shodno tomu određena i njegova primanja. Tako je na Euru 2008. godina Bilić primao 60 tisuća kuna mjesečno, što ga je činilo najslabije plaćenim europskim izbornikom. Šest godina kasnije na klupu reprezentacije dolazi nešto stariji, ali jednako neiskusni Igor Štimac. Premda još ništa nije službeno špekulira se o primanjima od oko 150 tisuća kuna mjesečno, a tom bi računicom novi izbornik godišnje trebao inkasirati 240 tisuća eura.

Kakvom to računicom Štimac ima gotovo tri puta veću plaću od Bilića? Je li to zbog njegovog iskustva? Zbog utjecaja koji uživa u Europi? Je li možda šarm presudio ili je, samo na trenutak se zapitajmo, čitava farsa oko starog i novog predsjednika HNS-a, a u kojoj je Štimac imao jednu od vodećih uloga, samo vješto inscenirana predstava čijim rezultatom obje strane mogu biti zadovoljne?

A gdje nestade 'Zmaj od Bosne'?

I tako se u hrvatskom nogometu udružiše dojučerašnji veliki neprijatelji, Zdravko Mamić i Igor Štimac. Tako danas Štimcu više ne smeta Šuker kao predsjednik Saveza, iako je sam sebe želio vidjeti na tom mjestu. Tako sada i Mamić lijepo govori o Štimcu premda mu je tek jučer dovikivao - razbojniče. Štimac će, pak, ponosan primiti novu dužnost od ljudi koji su ga suspendirali iz nogometa na dvije godine, pa svi skupa sada kao ne možemo doći k sebi...

Za kraj spomenimo se i Vlatka Markovića, tog 'Zmaja od Bosne' koji je prijetio da će otići pod svojim uvjetima, a na koncu je, gotovo ti ga bude žao, dobio 'nogom u vrit' i kao 75-godišnjak se strmoglavio niz stepenice Rusanove 13. Bahat i neuglađen bio je s novinarima, ali manji od makova zrna u vlastitoj nogometnoj kući. Vlatko Marković doživio je sudbinu koju je sam namijenio domaćem nogometnom natjecanju. Zaboravljen i odbačen na koncu je skončao kao HNL, u mulju i močvari hrvatske nogometne zbilje abdicirao je pod prisilom, a iza sebe ostavio kaotičnu ligu, propale klubove, igrače bez primanja, potkupljene suce, te na naposljetku drugi trijumvirat hrvatskog nogometa - Šuker, Mamić i Štimac. Ostaje tek vidjeti tko će biti Marko Antonije, a tko Oktavijan August.