Malo o pučkom pravobranitelju.
Institucija pučkog pravobranitelja ustanovljena je Ustavom Republike
Hrvatske i definiran je kao opunomoćenik Hrvatskog sabora koji štiti
ustavna i zakonska prava građana u postupcima pred državnom upravom i
tijelima koja imaju javne ovlasti, u postupcima pred Ministarstvom
obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti, pred tijelima lokalne i
područne (regionalne) samouprave i štiti pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
Pučki pravobranitelj neovisan je i samostalan u svom radu i nitko mu
ne smije davati upute i naloge za rad.
Djeluje u okviru ustavnih i
zakonskih odredbi, ali i međunarodnih pravnih akata iz područja zaštite i
promicanja ljudskih prava, a koje je prihvatila Republika Hrvatska.
Pučkom pravobranitelju mora se osigurati dostupnost svih podataka i
informacija.
Sukladno Zakonu, pučki pravobranitelj u okviru svoga rada:
- razmatra pojedinačne slučajeve ugroženosti prava građana koje su im
prilikom izvršavanja poslova iz svoje nadležnosti počinila tijela
državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima odnosno njihovi
djelatnici
- razmatra druga pitanja koja su od interesa za zaštitu ustavnih i
zakonskih prava, a o kojima je informiran putem sredstava javnog
priopćavanja i drugih izvora saznanja, a odnose se na nepravilan rad
tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima.
Pučki pravobranitelj u pravilu ne postupa u stvarima u kojima je u tijeku upravni ili drugi postupak.
Obavljajući poslove iz svoje nadležnosti pučki pravobranitelj može:
- upozoravati, obavještavati, predlagati i davati preporuke;
- predložiti pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka
- izvijestiti Hrvatski sabor i javnost o nepostupanju nadležnih tijela po njegovim preporukama
- podnijeti
posebna izvješća Hrvatskom saboru i nadležnom ministarstvu o pitanjima
koja su od većeg interesa za zaštitu ustavnih i zakonskih prava
- inicirati donošenje izmjena zakona koje se odnose na zaštitu ustavnih i zakonskih prava građana.
- pregledati kazneno-popravne domove i druge ustanove u kojima se ograničava sloboda kretanja.