broj jedan je napisao/la:
Barataš sa činjenicama....ili je to rekla-kazala....
Ajmo CISCO malo konkretno....šta potvrđuje ove tvoje teze...daj mi konkretno....ja sam ti inače iz Helsinkija pa ne kužim te tvoje.....Berlin, stanovi, iznajmljivanje...daj mi to malo pojasni...

Vidi cijeli citat
Berlin. Zgrada u vlasništvu z. i zo. mamića, namjenjena iznamjljivanju stanova.
Ček malo...od mene tražiš činjenice, ali gdje su činjenice da je z.m. zaradio svoj novac pošteno?
Nigdje se ne vidi njegovo podrijetlo novca, vlasnička struktura njegovih (navodnih) tvrtki, jahte, auti, stanovi, lokali?
Samo tup, odjedanput zdravko mamić s podebljim kontom, "uspješni poduzetnik", drma nogometom u Hrvata.
"Ratno profiterstvo
U turbulentnom razdoblju raspada bivše države 90/91 osim krvavog
rata, podalje od bojišnica počinje nesretna privatizacija.
Dok veći dio
hrvatskog naroda lije krv za domovinu, „pametnija“ manjina upušta se u
unosno preuzimanje državnog vlasništva.
Dio tog prljavog poslao odvijao
se i u divu drvne industrije iz Bjelovara „Česma“.
Tu je tvornicu
iverice 1992., pod još nerazjašnjenim okolnostima, preuzeo klan Mamić
na čelu sa Zdravkom.
Klub iz Maksimira u međuvremenu doživio je i prvu
promjenu imena tako da je na čelu tada HAŠK Građanskog bio direktor
Komercijalne banke Josip Šoić.
Nakon jedne sjednice izvršnog odbora
kluba, Zdravko Mamić prvi je puta javnosti prezentirao svoju
temperamentnu narav.
Nasrnuo je na predsjednika Šoića koji je, da bi
izbjegao šake Zdravka Mamića morao bježati i preskakati ogradu
Maksimirskog stadiona.
Navodni povod takve reakcije je što Šoić nije
ispunio dano obećanje Mamiću da će ga imenovati sportskim direktorom.
U
Hrvatsku se iz Francuske vratio i Miroslav Blažević, odmah se
priključuje HDZ-u i postaje bliski prijatelj predsjednika Tuđmana.
Kumovi započinju novu fazu suradnje i financijskim sredstvima „Česme“ i
„Montmontaže“, Ćiro se uključuje u privatizaciju kupovinom HAŠK
Građanskog. 8. travnja 1993. Blažević postaje predsjednik dioničarskog
društva, većinski dioničar i trener, a Zdravka Mamića imenuje direktorom
kluba.
Momčad iste godine osvaja i svoj prvi naslov prvaka u
samostalnoj Hrvatskoj.
Od međusobne ljubavi dvojce kumova bila je veća
jedino njihova ljubav prema novca, stoga idila nije predugo potrajala.
1994.godine Ćiro je potjerao Mamića iz kluba zbog svađe oko 300.000
DEM-a.
Snalažljivi Zdravko ipak nije iz kluba otišao praznih ruku.
Dok
je bio direktor kluba ponovno se uključio u privatizaciju, nabavivši
većinski paket dionica Badela, kojem je ne tako davno isporučivao boce.
Preprodajom tih dionica trgovcu oružja Ferdinadu Jukiću, Mamić je prvi
puta „digao“ veću lovu."
[uredio CISCO - 21. ožujka 2011. u 14:34]