strahovlad je napisao/la:
il ajmo ovako.
u zemlji bogatoj rudom, od tvrtke X kupiš 300 tona željezne rudače za 12 mil eura. od toga je moguće napraviti 500 tona čelika.
rudaču pretvoriš u svojem postrojenju u čelične grede.
čelične grede ukupne težine 500 tona prodaš građevinskim firmama za materijal za izgradnju nebodera za cifru od 50 mil eura.
ali jebi ga, konkurencija je žestoka, kinezi štancaju bolje nego ti, kvaliteta je podjednaka a cijena niža, pa ne uspiješ prodati tamo gdje si mislio za cijenu gdje si mislio, na kraju si prisiljen prodavati po jeftinijoj cijeni od kupovne za rudu, dakle 10 mil eura, tek toliko da se riješiš materijala jer će korodirat i postat neupotrebljiv, a nemaš dovoljno velika skladišta...
sad građevinska firma kojoj si materijal prodao njega ugradi u nebodere koje proda ulagaču Z za 120 mil eura.
ovaj urede iznajmljuje za ukupne cifre od 5 mil eura mjesečno...
po čemu je ovo drugačije od nogometnog biznisa?
samo zamijenite firmu koja je prodala rudaču nekim malim klubom koji nije jak na tržištu i igra slabu ligu, recimo dinamo.
zamijenite vašu firmu za proizvodnju čeličnih greda nekim tottenhamom koji poluproizvod pretvara u proizvod.
zamijenite građevinsku firmu nekim manchesterom ili barcelonom...
(možda je lukica odbio potpisat ugovor s tottenhamom pa su ga morali pustit za nižu cifru samo da ga prodaju, recimo 15 mil eura, a platili su ga dinamu 25...).
u čemu je razlika? gdje je tu viši interes kad se gleda poslovanje jednog kluba tj jedne firme za proizvodnju i preprodaju igrača(proizvoda)?