Nemreš na to gledati tak jednodimenzionalno. Odnos s navijačima se gradi godinama. Kult članova se gradi godinama. Identitet kluba se gradi desetljećima.

A Dinamov identitet je u zadnjih 20 godina razrušen do temelja. Dinamovi šalovi i transparenti su bili zabranjeni. Ime je mijenjano skoro više puta nego godina osnutka. Odnos s navijačima je devastiran. Navijači su prozivani neprijateljima kluba, bili su tjerani sa stadiona i govorilo im se da nisu poželjni. Kult članova ne postoji ni u tragovima, dapače članovima nedvosmisleno poručuju da su idioti koji im daju novce u zamjenu za godišnju čestitku i da su preretardirani da bi ih se išta drugo pitalo.
Dinamo je umjesto članskog kolektiva bio osobna igračka močnika koji su se nad njime iživljavali i koristili njegovu tradiciju i posvijest koja je građena stotinu godina za ostvarivanje svojih osobnih ciljeva. Rasprodaja ugleda, sramoćenje kluba... Ne trebam nabrajati dalje, znaš i sam kaj se događalo ovom klubu, kaj se i danas događa.


Ne možeš tako nešto popraviti preko noći. Tu će trebati godine rada sa navijačima i članovima da Dinamo opet ispuni svoj puni potencijal. A potencijala ima, eto pored svih tih turbulencija, u jednoj od rijetkih normalnih sezona smo postavili rekord lige u posjećenosti koji i danas držimo.


Evo, Schalke je nedavno probio 100 000 članova, i to tek nakon više desetljeća rada sa navijačima, stvaranja kulta članova, davanja prava na sudjelovanje u radu kluba i na izborima za predsjednika, a da ne velim da je izostalo sve ovo loše kaj se u Dinamu događalo.