Nije samo Mamić kriv

Na upit mjerodavnima (Marković, Srebrić, Barišić...) o Mamićevu incidentu možemo čuti samo onu uobičajenu: »Pokucali ste na pogrešna vrata«

ZAGREB – Nakon najnovijega, krajnje uvredljivog istupa Dinamova izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića na račun predstavnika »sedme sile« najmanje se govori upravo o Mamiću. Naime, spomenuti istup nije mu ni prvi ni zadnji, i to više uopće ne bi trebala biti vijest. Prava je vijest ponovno indiferentno slijeganje ramenima svih mjerodavnih u nogometu i izvan njega koji bi nakon tog neprimjerenog istupa čelne osobe maksimirske institucije trebali bilo čime pokazati da to nije u redu.
No, umjesto toga samo možemo naići na čuđenje dotičnih što se uopće bavimo Mamićem, jer, kako kažu, zna se kakav je Zdravko, koji ponekad ima »kratak fitilj i prijetnje mu zvuče morbidno i zastrašujuće, ali je u biti duša od čovjeka«. Uz to, neizmjerno je važna osoba za hrvatski nogomet, jer se danonoćno žrtvuje za što bolji i jači Dinamo (usput i za vlastiti džep) pa su te njegove nasilničke eskapade sasvim razumljive. Istina je, međutim, podosta drugačija, budući da se odavna zna da nam je nogomet premrežen pa tu gotovo i nema nevinih. Zna to vrlo dobro i Mamić, koji je svoju osnovnu strategiju opstanka, bez da je ikad i za što odgovarao, otvoreno otkrio i prije dva mjeseca nakon jednog sastanka Zagrebačkoga nogometnog saveza, kojemu je predsjednik. Iziritiran nekim opaskama sada već bivšeg Hajdukova predsjednika Branka Grgića, Mamić je izrekao takvu prijeteću poruku nakon koje je Grgić, zanimljivo, potpuno zašutio!? Poručio je tada Mamić:
»Oglasi li se Grgić još jednom riječju na moj i Dinamov račun, predočit ću javnosti takve dokumente o nekim njegovim poslovima da više nikad u Hrvatskoj neće moći raditi.«
Svako tko imalo zna što takva poruka znači, shvatit će o čemu se radi. Da nije tako, ne bi Mamić nakon svake svoje »svinjarije« izašao još jači, moćniji, nedodirljiviji, bogatiji... Stoga ne čudi da se i ovom prilikom nitko iz nogometa nije usudio, ako već ne po službenoj dužnosti, pokrenuti makar formalno disciplinski postupak protiv njega. Na upit mjerodavnima (Marković, Srebrić, Barišić...) možemo čuti samo onu uobičajenu: »Pokucali ste na pogrešna vrata.« A koja su vrata prava, to nam dotični nisu znali reći. Stoga nije u redu da jedini označeni u cijeloj priči bude Zdravko Mamić.