Igor Flak:
Daj da se uštipnem, pomislio sam tog rujanskog četvrtka kada sam
vidio Dinamo kakav sanjaju svi koji ga vole, kada su se na travnjaku
igrači borili za 'sveti grb', ali i pokazali da jako dobro znaju igrati
nogomet, kada je trener točno znao što radi, kada je pao ugledni
Villarreal. Poželio sam da vrijeme stane, nakon svega što sam tijekom
ova četiri desetljeća proživio s klubom iz Maksimirske 128. Zapravo sam
poželio da ne moramo maštati, da se oko tog posebnog kluba doista počnu
događati lijepe stvari. I da na ovakvu noć ne moramo ponovno čekati
deset, dvadeset godina.
Skandalima privlači pozornost
Bila je to večer u kojoj je Dinamo izgledao kao europski klub. Naime,
Zdravko Mamić, nakon godina lutanja u stručno-nogometnoj politici,
pritisnut neuspjesima i razočaranjima – potražio je trenera. Shvatio je
da mu za uspjeh treba čvrsta ruka, ali prije svega klasan trener kojeg
se isplati platiti. Pronašao je Vahida Halilhodžića koji se u Maksimiru
nametnuo autoritetom znanja. Pokazao se kao trener koji vrlo dobro
poznaje ovu igru (bio je veliki nogometaš, što nije presudno, ali ne
može odmoći), koji je preko noći uspio od frustriranih i anemičnih
nogometaša, što je naglašavao kao jedan od ključnih problema, stvoriti
momčad koja je gladna rada, rezultata, uspjeha. Probudio se i marketing,
na tribinama je bilo mnogo roditelja s djecom, školaraca, bilo je
nagradnih igara, napokon je gola utakmica dobila sadržaj. Za te dobre
vibracije zaslužan je i prvi čovjek kluba. No u noći slavlja, što je
svugdje u svijetu normalno, slavljeni su samo trener i igrači, a Zdravko
Mamić osoba je velike taštine, osoba koja jednostavno ne može živjeti
bez medijske pozornosti. Pa je tako Dinamov izvršni dopredsjednik dan
nakon euforije u kojoj nije bio u glavnoj ulozi ipak odlučio skrenuti
pozornost na sebe. Pa je tako, nakon što je tog petka otvorio oči,
odlučio i sebi negdje u bradu rekao: "Svi sad pričaju samo o Vahi, o
igračima. Mene ste zaboravili. E, nećete, sad ću ja Slavena Bilića
prozvati rasistom pa ćete svi danima pisati samo o meni. Ja sam Zdravko
Mamić, mamicu vam".
Sličnu je stvar Mamić napravio i nakon velebne pobjede protiv Ajaxa u
Amsterdamu. U trenucima slavlja uspio je zasjeniti sjajnog Luku
Modrića, maestralnog Marija Mandžukića i njegove golove. Skinuo se
gotovo do gola, pjevao, plakao, ali i pronalazio neprijatelje Dinama i
Hrvatske.
Sam potpalio požar
Sada je napao Bilića koji nije u reprezentaciju pozvao Sammira. Ima
čak Mamić pravo, Sammir, koji ima hrvatsko državljanstvo, s ovim
igračkim kvalitetama ima mjesto na popisu izbornika koji ga dosad i nije
trebao zvati. Ali, ponovno Mamić to zna iskomunicirati samo na svoj
primitivan i skandalozan način.
Svojim je novim vulgarnim ispadom samo još jednom potvrdio da je
sramota da takav čovjek vodi Dinamo. Vidio je to i Vahid Halilhodžić, u
ovom trenutku Mamićev anđeo čuvar, koji ima svoje ja i koji to sigurno
neće tolerirati. Vrh hrvatske politike dotaknuo ga se prije mjesec dana,
predsjednik i premijerka tek su mu priprijetili, ali neke Vahine
pobjede i gužva oko Damira Polančeca 'ugasili' su požar. Naime, već
treću godinu na ovoj stranici pokušavam upozoriti na Mamićevo vođenje
kluba, na transfere igrača, na njegov sukob interesa, na njegovo
prostačko i primitivno ponašanje.
O tome sada javno govore BBB-ovci koji
su za danas u 18 sati zakazali javnu tribinu na kojoj će se razgovarati
o Dinamu. Sviđa mi se što ti dečki polako shvaćaju da ne treba
razbijati izloge u Pragu, Udinama, tući se na tribinama, policajcu
izbiti oko i na taj način prosvjedovati protiv Mamića. Bojkot utakmica
nije najbolje rješenje, jer Dinamo bi morao biti iznad svega, iznad bilo
kojeg pojedinca, a
BBB su bili i bit će dio Dinama. Šteta što su tek
sada došli k svijesti, prije je, nažalost, Mamić mogao kontrolirati
jednu frakciju. No, podržavam bilo kakav oblik razgovora o Zdravku
Mamiću. Osobi koja nije zaslužila voditi klub koji se zove Dinamo Zagreb.

.
Tko bi rekao da je u stanju napisati nešto s čime bi se složio.