Malo ću se udaljiti od same teme Zdravka Mamića, iako ovo kaj bum napisao itekako ima veze i sa njime.

Stalno se tu spominje uspješnost kluba i eventualna neuspješnost nekakvim promjenama. Istina je da klub u rezultatskom smislu stoji dobro iako mnogi umanjuju ili precjenjuju uspjehe. Istina, Dinamo vlada HNL-om, ali istina je i da je konkurencija u komi. Istina je da klub gura dobro u Europi, ali također je istina da ima klubova sa puno manjom reputacijom i iz nogometno egzotičnih zemalja koja guraju jednako dobro, ako ne i bolje. Sve ovo su relativne stvari i dojam dolazi od stava koji pojedinac o svemu ima. Dinamov skuting, proizvodnja igrača, selekcija je kroz zadnjih par godina dovedena na zavidnu razinu i to je činjenica, kao i uspješna prodaja igrača (mada mene kao navijača ne zanima prodaja u globalu). Taj dio kluba je dobar jer je u interesu da se mladi talentirani igrač dovede, čime se otvara mogućnost dobre prodaje.

No da li je klub samo to? Postoje klubovi i postoje KLUBOVI. Dinamo spada u KLUBOVE, a to su oni koji znače više od igre i sporta. To su oni koji kroz svoju povijest simboliziraju ili proživljavaju sudbinu cijelih naroda, regija, religija ili političkih ideja. A Dinamo je takav klub, uz npr. Athletic Bilbao, FC Barcelonu, Celtic, Rangers, Dynamo Kyiv, Napoli, ST. Pauli ili Boca juniors. Dinamo je više od sporta. On ima čast da je simbol kako grada Zagreba tako i Hrvatske. No uz tu čast dolaze i obaveze, koje uprave kluba uredno zaboravljaju. Određeni kodeks ponašanja u odnosu sa ljudima, navijačima, novinarima, igračima i legendama kao da ne postoji. I klub koji je bio ponos postao je ruglo, nekakav uobraženi bogataš, koji u očima prosječnog čovjeka strši kao primjer nepotizma, kriminala, primitivizma, nekakva igračka koja visi na sisi gradskog novca i koja postoji u nekakvom paralelnom svemiru.

Dinamo u globalu danas više nije onaj klub za koji je navijao moj djed (prvo Građanski , pa od '45 Dinamo), moja baka, moj otac, mama, pa i ja smrzavajući se na oronulom istočnom stajanju kao klinac. Mnogo toga se promijenilo, liga je slaba, svjetski nogomet se promijenio, a na kraju i cijeli svijet se promijenio i uspoređivati nešto od prije 20, 30 ili 70 godina je bespredmetno. No neke stvari su ukradene od nas, silom promijenjene, kao kaj je silom promijenjeno ime, i od tada skoro prije 20 godina ovaj klub sustavno gaze i uništavaju.

Kada sam napisao da klub nisu samo rezultati, mislio sam na sve ono ostalo zbog čega navijamo za određeni klub. Kada bi samo rezultat ili uspjeh bio mjerilo, svi bi navijali za Barcelonu ili Inter, ovisno tko je prvi. I tu zapravo kreće razlog ovog mog pisanja. Vodstvo kluba u globalu boli briga za navijače, za tradiciju, za legende kluba, za sve ono kaj je ovaj klub predstavljao. Njih zanima novac i gradnja spomenika svom vlastitom egu, a u tom slučaju za sve ono nabrojano nema mjesta.

Tradicija kluba se sustavno zanemaruje. Dinamo danas igra u nekakvim tamnoplavim i zlatnim dresovima, da nema onog grba na njemu ne bih ni znao koji je to klub. Generacije '67 se ponekad usputno sjete, '82 također, '48, '54, '58 i mnoge druge nikada. U mnogim zapadnim klubovima postoje društveni klubovi starih igrača koji se redovito nalaze u prostorijama kluba (npr. Valencia) i na taj način aktvino nadograđuju i žive povijest kluba. Ti ljudi su stvarno (a ne na papiru kao kod nas) legende, ljudi koji su gradili povijest kluba i koji zaslužuju poštovanje. Koliko kod nas klinaca zna tko je Vabec, ili Bogdan, Matuš, Horvat, Gucmirtl, Wolfl, Crnković, Lešnik ili Glazer? A ljudi moji za to je klub kriv, jer one u kancelarijama boli ona stvar i za te ljude i za povijest kluba. Da li se itko u klubu sjetio npr. izdati DVD: «100 najboljih golova Dinama kroz povijest»? Ili: «Zlatna generacija '82», ili «67»..? Nešto kaj je na zapadu normalno još od pojave VHS-a. Da li se sjetio izdat monografiju o generaciji 1967 povodom 40 obljetnice osvajanja kupa?Ili o Jerkoviću nakon smrti?

Na zapadu su odavno shvatili da je odnos sa navijačima izuzento bitan. Kod nas ih boli ona stvar. I dok bi to još bilo čak i donekle razumljivo da Dinamo igra npr. Premier ligu, pa će ti ljudi doć na stadion bez obzira na sve, mi igramo HNL di se doslovno za svakog čovjeka moraš boriti da dođe. Njihov odnos se kreće od prezirne ignorancije do djeljenja besplatnih karata zbog rezultata bojkota. Ljudi ipak nisu tolko glupi. Medveščak je dobar primjer kako od sporta koji nije jako popularan u Hrvatskoj i od kluba koji nije bio nigdje 20 godina možeš napraviti publici zanimljiv «proizvod». Popularnost, simpatije i gledanost koju imaju medvjedi, Dinamo nažalost može samo sanjati. Umjesto da priča kako bi sa navijačima najvećeg rivala osvojio svijet, ili da zna sve pjesma od dva najomraženija kluba među navijačima Dinama, bilo bi pametnije da npr. organizira svaki tjedan u drugom Hrvatskom gradu Dan Dinama gdje bi igrači davali autograme, prodavali dresove ili godišnje karte i na taj način se približili navijačima ili stvorili nove. Bilo bi pametnije da odigraju povremeno prijateljske tekme sa lokalnim klubovima po središnjoj Bosni, Tuzli, Boki kotorskoj ili Subotici gdje živi gomila Hrvata i na taj način tamo promovirali klub. A da ne govorim da u Gradišću, Mađarskom dijelu Baranje, Njemačkoj, Australiji, Čileu, SAD... žive Hrvati i potencijalni navijači Dinama. Dobro poznata stvar je da proizvod trebaš donijeti konzumentu ako on neće sam doć po njega. Ali eto, oni dijele besplatne karte. Godinama su prodavali godišnje koje vrijede samo za HNL, umjesto da promisle i gledaju dugoročno. Prodaj godišnju koja vredi za sve, gomila ekipe će je kupiti jer im se isplati za Euro tekme, možda buš zgubil nešto love, ali dobil si bar 3-4 tisuće ljudi koji bu onda uz Euro ligu otišli i na bar pola HNL tekmi + kaj stvaraš naviku odlaska na tekme i nakon par sezona poduplaš broj ljudi na stadionu. A u konačnici ljudi nemaju osjećaj da ih hočeš zmuljat za par desetaka kuna više na euro tekme već osjećaju da ih poštuješ kao navijače kluba. Tko god je imao posla sa ljudima zaposlenim u klubu prilikom ušlanjenja ili bilo čega drugog znaju na kakvu bahatost i nepoštovanje su naišli. Na zapadu klubovi zarađuju milijune na prodaji rekvizita, a kod nas ne postoji fan shop ni na stadionu. Imao sam prilike vidjeti Celticov, Liverpoolov i još desetke drugih fan shopova pa znam o čemu pričam, Dinamo je u kamenom dobu kaj se tiće toga. Kvalitetu i «dizajn» ovih kapa i šalova sa PAOK-a nebum ni komentiral.

Već sam napisao da je Dinamo Zagrebački i Hrvatski klub, pa bi bilo u redu da se njeguje ta tradicija.Uumjesto da na nekakvim dočecima, domjencima, proslavama, puštaju razni Šabani Šaulići, Bešlići,Dare bubamare i ciganski orkestri, bilo bi pametnije puštati stare Zagrebačke balade, novi val, Zagorska ili Slavonska Tamburica. Bilo bi u redu da se ne veliča Juga u novinama kada su nebrojeni navijači i simpatizeri Dinama ostavili zdravlje i živote da se taj čumez od države sruši. Kaj je najtragičnije na to ih podsjeća i spomenik pod zapadom. Bilo bi poželjno i da ne podržavaju kojekakve HDZ-e i SDP-e prije izbora jer su obje te stranke ili njihovi prethodnici (mislim na SKH=SDP) sjebavali ovaj klub kroz povijest nebrojeno puta. Ili da se držim jedne stare parole iz '90-ih: «Naša stranka je Hrvatska, a naš klub je Dinamo».

Znam, neki će reći, ma jebeš sve to mi smo prvaci, igramo Europu, vidi Hajduk u kakvom je stanju. Ali zato Hajduk ima godinama bolju gledanost, a u susjedstvu jedan Medvešćak ima rasprodanu dvoranu s kim god igrao. Eto na obraz svima koji su klub sa milijunskom navijačkom vojskom, kluba sa vjernim navijačima i dobrom gledanošću doveli do toga da se dijele karte i kumi i moli po medijima navijače da dođu na tekmu desetljeća. Nekada to ne bi bilo u pitanju.

Malo sam odužio ovo, trebalo je biti kraće, ali su mi digli tlak ovi «nema nikih problema», i «rušite Dinamo, palite autobuse» pizdeki. Eto nisam čak spomenuo niti sukobe interesa, obitelj na funkcijama u klubu, kršenje zakona, kršenje statuta, vrijeđanje novinara, tučnjave u gradskom poglavarstvu i još par sitnica čime se šteti klubu. Samo sam nabrojao neke minorne stvari koje ne funkcioniraju. A di su tek pravi problemi.