Počeo sam sa pitanjem o vlasništu kluba i kako bi se to moglo odraziti na navijače i povezanost s klubovima. Na površnu razinu si to ti doveo sa baš je njega briga čiji je Dinamo relativiziranjem.

Ako je to sljedeći prirodan korak preživjet će dva kluba. Od koji si je jedan već instalirao elemente sociosa, i nevjerojatno bi bilo da ne krene u otkup večinskog udjela u ruke članova.

Dinamo možda neće patiti. Možda ga kupi neki Abramović i igra polufinala LP s njime. Možda zaradi na njemu hrpu novaca, možda propadne, možda su u šumi.

To uopće nisam dovodio u diskusiju. Pitanje je bilo kako bi se ti emotivno mogao povezati sa klubom koji nije tvoj. Koji bi ti bio blizak jednako koliko ti je blizak jedan City ili Shaktar, s jednom jedinom razlikom da ti se baš Dinamov stadion stadion geografski najbliže nalazi. Kako od malih nogu iskreno navijati za nečije poduzeće s kojim nemaš nikakve konkretne veze, i nikada nećeš ni imati jer nemaš par desetaka milijuna eura?

Ak mi se gleda vrhunski nogomet imam telku, Barcelona, Reala, Citya, Milana kolko hoćeš. Ali di je u toj priči moj klub?


Glede Mamićeve ostavštine si u pravu. Ali stanje koje je vladalo u Mamićevo doba nije prirodno stanje. To je stanje jednako onom kada bi klub bio privatan s razlikom da tada više niti novci u klubu ne bi bili od navijača i građanina.

Dinamo još nije niti probao biti istinska udruga članova, barem ne u novije doba. Zašto ne novčano sudjeovati u nečemu gdje imaš nadzor nad svojom participacijom. Zašte ne imati svoj djelić institucije koju su navijači i članovi gradili cijelo jedno stoljeće? Ako ta institucija funkcionira transparentno i ako ti kao član možeš birati kako će se njome upravljati. Zašto se toga odreći i prodati nekom drugom?

Za 20-30 godina će biti kasno. Zubak će sa svojim klubom napraviti kaj će napraviti i moje dijete neće niti znati da to nekad nije bio njegov klub i da ga Zubak nije izgradio. I da se sa klubom moguće povezati na višoj razini nego se povežeš sa miltipleksom kina.

Uostalom, kako bi i dosegli tu samosvijest i način razmišljanja ako u startu prodamo mogućnost za to. A i odbijam povjerovati da su dinamovci i u ovom trenutku retardiraniji i manje odgovorni od prosječnog tovara ili delije.