zgodan film ,od prije 5g
-

Mamićeva glasačka mašina
Prije
nešto više od pet godina, 30. svibnja 2005., održana je sjednica
Skupštine NK Dinamo koja je prvi put u povijesti kluba bila zatvorena za
javnost. Na njoj je u Statut kluba unesena odluka Izvršnoga odbora da
daje ovlaštenje za pregovore i zaključivanje ugovora o transferu igrača
stručnim osobama iz redova zaposlenika. Do tog dana o prodaji i kupnji igrača odlučivao je isključivo Izvršni odbor kluba, tj. 15-ak njegovih članova glasovanjem.
No, nova rečenica u Statutu, blagoslovljena od Skupštine proširene sa
30-ak novih Mamićevih ljudi, dala je isključivo pravo Zdravku Mamiću,
poslije i njegovu bratu Zoranu Mamiću, da osobno u ime
kluba trguju Dinamovim talentima. Otada ni jedna Dinamova Skupština više
nije bila otvorena za javnost iako se time izravno kršio četvrti članak
Statuta u kojem se navodi da je rad kluba javan.
Dinamova Skupština pretvorena je brisanjem starih i proširenjem novim
članovima u Mamićevu glasačku mašinu koja je samo formalno najviše
tijelo upravljanja klubom. Prema članku 30. Statuta, Izvršni odbor
predlaže članove Skupštine iz redova bivših igrača, trenera i djelatnika
kluba te povjerenika i ljudi iz sredstava javnog priopćavanja. A da se u
Dinamu slova Statuta baš i nisu držali kao pijani plota jasno je po
galeriji likova koje obavljujemo na susjednim stupcima. Oni daju
legitimitet Mamićevoj vladavini u Dinamu.
Zorana Mamića nikad se ne spominje kad se kupovina igrača ispostavi kao promašaj
Bjelorusija, Bugarska, Izrael, Njemačka, Španjolska, Engleska,
Turska, Grčka, Češka, Australija, Argentina, Brazil, Čile, Tajland... To
su neke od destinacija koje je kao Dinamov sportski direktor obišao
Zoran Mamić.
Uživancija od posla, obilazi svjetske metropole, posjećuje velike
klubove, prati potencijalna pojačanja i - ne odlučuje i ni za što ne
odgovara.
Krene li nešto po zlu, recimo, ispostavi se da je igrač kojega je on
pronašao (npr. Nowotny, Suarez) ili trener kojega je on podupro (npr.
Vlak) promašaj, Zoki je samo “predstavnik kluba”. A kad Eduardo
potpisuje za Arsenal ili Modrić za Tottenham, Zoki je uvijek u tom
avionu, naravno kao sportski direktor, njegova slika je na svjetskim
naslovnicama.
Uglađenoga i korektnoga Zorana, naravno, ne treba kriviti, treba ga
samo pustiti da uživa. Dok može. Većina njegovih prethodnika na funkciji
sportskog direktora nije imala tu sreću: Vlak (2002.), Barić (2004.),
Cvetković (2006.) letjeli su nakon prve pogrešne procjene ili prvoga
“ne” Zdravku.
Zoki se, naravno, nikada ne suprotstavlja, a i ne griješi. Kad god je u dvojbi, nazove starijeg brata. I problem je riješen.
[uredio KORISNIK 007 - 25. prosinca 2011. u 23:33]
https://www.facebook.com/FCBrugesNoSweatNoGlory/videos/1448509875268385/ OLELE OLALA ALLE BRUSSELEIRS DA ZIJN SUKKELEIRS!!!