zzd je napisao/la:
Često se čuju dobronamjerni savjeti da je "navijačima mjesto na
tribinama", a u našoj javnosti je dosta rašireno mišljenje da su
privatni klubovi rješenje za sve probleme športa. Prije nekog vremena
smo kontaktirali organizaciju Supporters Direct, koja u kolijevci
privatiziranog nogometa, Engleskoj, već duže od desetljeća uspješno radi
na povratku nogometnih klubova onima kojima oni i prirodno pripadaju,
navijačima. U tim je nastojanjima potpomognuta i UEFA-om i britanskom
vladom. Kevin Rye, rukovoditelj odnosa s javnošću i razvoja mreže
navijačkih i članskih udruženja poželio je podijeliti neka njihova
iskustva te predstaviti navijačima Dinama tu brzorastuću i utjecajnu
organizaciju.
Nogomet se bazira na suradnji pa su shodno tome
prvi engleski klubovi osnovani u 19. stoljeću imali sljedeću ideju
vodilju: udruživanje grupe ljudi, ali ne zbog ostvarivanja profita, već
kao oblik društvenog dobra; okrenutog ljudima a ne novcu.
Nakon više od jednog stoljeća ideja suradnje u nogometu „uskrsnula“ je u vidu fondacije Supporters Direct 2000.godine.
Začetnik
te ideje je Brian Lomax ponukan još jednim kriznim razdobljem za njegov
klub Northampton Town koji je često boravio u nižim engleskim ligama, i
koji se po tko zna koji puta urušio radi lošeg upravljanja klubom i
visokog duga.
Njegov je odgovor bio jednostavan, ali se i
razlikovao od uobičajene percepcije: „Ako želite naš novac za spašavanje
kluba, onda nam dajte nešto zauzvrat“ – referirajući se na dioničarstvo
i pravo odlučivanja u klupskim odborima umjesto na dotad uobičajenu
formalnu zahvalu predsjednika kluba.
Na taj je način stvoreno
prvo udruženje navijača koje se zasniva na njihovom zajedničkom
djelovanju, bez ikakvih predrasuda prema bilo kome tko poželi biti dio
istog udruženja. Jedini uvjet je da član udruženja bude navijač i da
prihvaća demokratske ciljeve organizacije.
Zbog jednostavnosti
principa kojima se vode ovakva navijačka udruženja, ista se osnivaju
diljem Europe. To se događa dijelom i zbog toga što i sama UEFA čvrsto
podupire demokratsko sudjelovanje navijača u radu nogometnih klubova.
No,
ideja s navijačima kao vlasnicima klubova – u potpunosti ili samo
dijelom – nije nešto novo. Njemačka i Švedska imaju zakone po kojima
kluba većinski MORA biti u vlasništvu članova. Norveška se, nakon
pokušaja sa klubovima u većinskom privatnom vlasništvu, vratila ideji
klubova u vlasništvu članova; Španjolska se – sa očitim primjerima
klubova u vlasništvu članova koje možemo vidjeti u vidu Barcelone i Real
Madrida pridružila sa slabije poznatim primjerima Osasune i Athletic
Bilbaa.U samoj Engleskoj postoji ogromna želja navijača za većim
sudjelovanjem u radu klubova. Zapravo, engleska Vlada je nedavno
objavila svoje prijedloge za pretvorbu nogometnih klubova koja uključuje
veliku ulogu navijača u vlasništvu klubova i upravljanju istima.
Postoje i drugi primjeri uloge navijača u vlasništvu klubova – Portugal,
Grčka, Cipar, Belgija, Finska i Poljska. To je jednostavno postala –
europska stvar!
Naravno, klubovi u vlasništvu navijača - članova –
nisu garancija da se ponekad neće pojaviti problemi, što će navijači NK
Dinamo Zagreb sigurno razumjeti. Osnovna prednost koju navijačko ili
člansko vlasništvo ima naspram klubova u privatnom vlasništvu je
mogućnost - zapravo pravo – navijača i članova da govore i donose odluke
o bitnim stvarima koje klub radi. Kod klubova u privatnom vlasništvu to
nije slučaj; štoviše, iskustvo nam govori da se problemi koji se
pojavljuju mogu puno teže popraviti. Mi radimo sa nogometnim klubovima u
vlasništvu njihovih članova koji žele poboljšati način na koji klubovi
funkcioniraju; također, radimo i sa navijačima u udruženjima članova
nogometnih klubova koji trebaju naš savjet ili podršku. Čak se ne mora
raditi ni o problematičnim situacijama!
Od Poljske na istoku do
Irske na zapadu, od Norveške na sjeveru do Grčke na jugu, i u mnogim
drugim mjestima i zemljama, potreba za našom podrškom je među navijačima
brzo rasla od pregršt aktivista koji su u svojim sredinama uglavnom
radili usamljeno, do mreže od više od 40 grupa i klubova u više od 20
zemalja. Samo u posljednjih 6 mjeseci radili smo u mjestima kao što su
Krakow, Galway, Barcelona, Kopenhagen i Cipar.
Kao navijači,
dijelimo mnoga zajednička iskustva; mi smo uvijek tu, bez obzira tko je
na vlasti u klubu ili tko ga posjeduje; vladajući nas često
iskorištavaju; često nam govore kako naše mišljenje nije bitno ili da
samo hrpa huligana koje ne treba slušati.
Tijekom djelovanja
organizacije Supporters Direct smo svjedočili mnogim tragičnim, često
srceparajućim, gotovo uvijek izvanrednim događajima: podvizima
odlučnosti i predanosti koji su doveli do reformiranja klubova,
spašavanja onih na rubu smrti, kao i ponovnog uzleta ugašenih, ovaj puta
u vlasništvu navijača.
Naše iskustvo s nogometom i nogometnim
navijačima je bit onog o čemu sam ranije govorio: zajednička suradnja,
bivanje dijelom nečeg što svi njegujemo. Ta zajednička iskustva nama kao
navijačima daju nešto zajedničko - bez obzira za koji klub navijamo - i
time naš pokret čine snažnijim.
Prvo privatizirajte Real i Barcu, pa onda možemo razgovarati o privatizaciji Dinama.