Često se čuju dobronamjerni savjeti da je "navijačima mjesto na tribinama", a u našoj javnosti je dosta rašireno mišljenje da su privatni klubovi rješenje za sve probleme športa. Prije nekog vremena smo kontaktirali organizaciju Supporters Direct, koja u kolijevci privatiziranog nogometa, Engleskoj, već duže od desetljeća uspješno radi na povratku nogometnih klubova onima kojima oni i prirodno pripadaju, navijačima. U tim je nastojanjima potpomognuta i UEFA-om i britanskom vladom. Kevin Rye, rukovoditelj odnosa s javnošću i razvoja mreže navijačkih i članskih udruženja poželio je podijeliti neka njihova iskustva te predstaviti navijačima Dinama tu brzorastuću i utjecajnu organizaciju.

Nogomet se bazira na suradnji pa su shodno tome prvi engleski klubovi osnovani u 19. stoljeću imali sljedeću ideju vodilju: udruživanje grupe ljudi, ali ne zbog ostvarivanja profita, već kao oblik društvenog dobra; okrenutog ljudima a ne novcu.

Nakon više od jednog stoljeća ideja suradnje u nogometu „uskrsnula“ je u vidu fondacije Supporters Direct 2000.godine.

Začetnik te ideje je Brian Lomax ponukan još jednim kriznim razdobljem za njegov klub Northampton Town koji je često boravio u nižim engleskim ligama, i koji se po tko zna koji puta urušio radi lošeg upravljanja klubom i visokog duga.

Njegov je odgovor bio jednostavan, ali se i razlikovao od uobičajene percepcije: „Ako želite naš novac za spašavanje kluba, onda nam dajte nešto zauzvrat“ – referirajući se na dioničarstvo i pravo odlučivanja u klupskim odborima umjesto na dotad uobičajenu formalnu zahvalu predsjednika kluba.

Na taj je način stvoreno prvo udruženje navijača koje se zasniva na njihovom zajedničkom djelovanju, bez ikakvih predrasuda prema bilo kome tko poželi biti dio istog udruženja. Jedini uvjet je da član udruženja bude navijač i da prihvaća demokratske ciljeve organizacije.

Zbog jednostavnosti principa kojima se vode ovakva navijačka udruženja, ista se osnivaju diljem Europe. To se događa dijelom i zbog toga što i sama UEFA čvrsto podupire demokratsko sudjelovanje navijača u radu nogometnih klubova.

No, ideja s navijačima kao vlasnicima klubova – u potpunosti ili samo dijelom – nije nešto novo. Njemačka i Švedska imaju zakone po kojima kluba većinski MORA biti u vlasništvu članova. Norveška se, nakon pokušaja sa klubovima u većinskom privatnom vlasništvu, vratila ideji klubova u vlasništvu članova; Španjolska se – sa očitim primjerima klubova u vlasništvu članova koje možemo vidjeti u vidu Barcelone i Real Madrida pridružila sa slabije poznatim primjerima Osasune i Athletic Bilbaa.U samoj Engleskoj postoji ogromna želja navijača za većim sudjelovanjem u radu klubova. Zapravo, engleska Vlada je nedavno objavila svoje prijedloge za pretvorbu nogometnih klubova koja uključuje veliku ulogu navijača u vlasništvu klubova i upravljanju istima. Postoje i drugi primjeri uloge navijača u vlasništvu klubova – Portugal, Grčka, Cipar, Belgija, Finska i Poljska. To je jednostavno postala – europska stvar!

Naravno, klubovi u vlasništvu navijača - članova – nisu garancija da se ponekad neće pojaviti problemi, što će navijači NK Dinamo Zagreb sigurno razumjeti. Osnovna prednost koju navijačko ili člansko vlasništvo ima naspram klubova u privatnom vlasništvu je mogućnost - zapravo pravo – navijača i članova da govore i donose odluke o bitnim stvarima koje klub radi. Kod klubova u privatnom vlasništvu to nije slučaj; štoviše, iskustvo nam govori da se problemi koji se pojavljuju mogu puno teže popraviti. Mi radimo sa nogometnim klubovima u vlasništvu njihovih članova koji žele poboljšati način na koji klubovi funkcioniraju; također, radimo i sa navijačima u udruženjima članova nogometnih klubova koji trebaju naš savjet ili podršku. Čak se ne mora raditi ni o problematičnim situacijama!

Od Poljske na istoku do Irske na zapadu, od Norveške na sjeveru do Grčke na jugu, i u mnogim drugim mjestima i zemljama, potreba za našom podrškom je među navijačima brzo rasla od pregršt aktivista koji su u svojim sredinama uglavnom radili usamljeno, do mreže od više od 40 grupa i klubova u više od 20 zemalja. Samo u posljednjih 6 mjeseci radili smo u mjestima kao što su Krakow, Galway, Barcelona, Kopenhagen i Cipar.

Kao navijači, dijelimo mnoga zajednička iskustva; mi smo uvijek tu, bez obzira tko je na vlasti u klubu ili tko ga posjeduje; vladajući nas često iskorištavaju; često nam govore kako naše mišljenje nije bitno ili da samo hrpa huligana koje ne treba slušati.

Tijekom djelovanja organizacije Supporters Direct smo svjedočili mnogim tragičnim, često srceparajućim, gotovo uvijek izvanrednim događajima: podvizima odlučnosti i predanosti koji su doveli do reformiranja klubova, spašavanja onih na rubu smrti, kao i ponovnog uzleta ugašenih, ovaj puta u vlasništvu navijača.

Naše iskustvo s nogometom i nogometnim navijačima je bit onog o čemu sam ranije govorio: zajednička suradnja, bivanje dijelom nečeg što svi njegujemo. Ta zajednička iskustva nama kao navijačima daju nešto zajedničko - bez obzira za koji klub navijamo - i time naš pokret čine snažnijim.