Aha, nazadnjak i rasist Bilić je bio najveći problem hr nogometa veliš ti. On je valjda i naljepio Dinamovim igračima HDZ u srcu, sram ga može biti. Eto sad su ostali šef Zdravko, Igor mali, Vrba, Zorko, Brandon - naprednjaci, novi ljudi koji će odvesti naš nogomet u budućnost svijetlu.
Kakvu drogu konzumiraš?

Hugo Sanchez, odakle ih vadiš?

Žalosno je da ovakvi telci imaju široku podršku, ne moš' virovat da postoje ljudi koji ovako rezoniraju.

Od tu:

http://www.hrsport.net/SportnetKlub/Tema.aspx?fID=19&tID=222814&page=2




Nakupina onih kojima su komentari članaka prirodno okružje. Divni su!

Mislim da je ovo najpogodniji topic s obzirom da je Čičak poznata Mamićeva kujica..

http://www.sportcom.hr/sport/nogomet/reprezentacija/hho-objavio-izvjestaj-iz-skoplja-ruznim-rasističkim-navijanjem-vrijeđali-svojeg-reprezentativca.html

Portret : Ivan Zvonimir Čičak - istinski Norac za ljudska prava i uljez među novinarima  

Autor: Blažo Davidović, Objavljeno: 19-02-2012 05:00

Pregledano : 4961

Favoriti : 89

Smiješan je taj “borac za ljudska prava“ i “novinar“ Ivan Zvonimir Čičak. Od njega su smješniji jedino njegovi tekstovi. Kažu mi prijatelji da me napao prošlog tjedna u nekom članku, kao odgovor na moj tekst u kojem sam opisao njegovu sramnu ulogu u “slučaju Čermak“. Čičak mi se sam hvalisao 1997. ili 1998. kako će zahvaljujući njegovim izvještajima Haag dići protiv Čermaka optužnicu. Dodao je kako je uputio pismo UN-u kojim upozorava da je sramotno kako upravo “Čermak, osumnjičen za ratne zločine, preko svoje tvrtke opskrbljuje naftom UN-ove trupe u BiH“. Uz to mi je i ponosno pokazao i faksimil toga pisma. Ubrzo nakon Čičkova pisma Čermaku je otkazana opskrba UN-ovih trupa naftom, a poslije je protiv njega u Haagu podignuta i optužnica. Čičak zaista može biti ponosan na svoje djelo. Sve što je naumio, to je i ostvario.
Tko je zapravo Ivan Zvonimir Čičak? Odgovor na to pitanje znaju svi koji su s njim ikada u životu imali bilo kakav kontakt. Nažalost, jedan sam od njih. Čičak je dugo radio kod mene. Doslovce smo ga pokupili s ulice, kada je bio izbačen iz Novoga lista i Hrvatskog helsinškog odbora. U njegovu slučaju uzrečica “Pomozi sirotu na svoju sramotu“ najbolje dokazuje mudrost narodnih izreka. Tu nerealiziranu ličnost ismijavaju svi, uključujući i one koje smatra najbližim prijateljima. Njegov je problem što u svojoj umišljenosti i bahatosti ne vidi da je uz još nekoliko sebi sličnih likova s “hrvatske javne scene“ postao pojam za ridikula.
. Čičak je individua koju osim novca i vlastitog društvenog statusa ništa ne zanima. Sve što je dosad radio u životu radio je samo iz ta dva razloga, prikrivajući ih nevješto maskom “borca za ljudska prava“, drugi put “borca za medijske slobode“ ili “istražitelja ratnih zločina“... Nikad neću zaboraviti kako je od mene žicao novac, hvaleći mi se kako je uspio od HHO-a iskamčiti moćni jeep. Svi smo iz redakcije morali u Vlašku ići gledati crveno terensko vozilo, koje je Čičak ponosno pokazivao kao svoj najveći trofej. Iz HHO-a morao je otići osumnjičen za novčarske malverzacije. Stipu Mesića zamrzio je čim mu nije ispunio želju da postane njegov savjetnik u Uredu predsjednika.
Mržnja se rasplamsala kad je Čičak izbačen iz Komisije za pomilovanja, ponovo osumnjičen za malverzacije, uz još nekolicinu članova. Od toga trenutka Mesić je stalna meta Čičkovih medijskih istupa. I to traje godinama. Onih koje Čičak mrzi poveći je broj. Među njima je i Zdenko Mance, suvlasnik i nekadašnji glavni urednik Novoga lista. Kad je izbacio Čička iz novina, postao je stalna meta tog “borca za ljudska prava“ i nesvršenog studenta prava. Slično se dogodilo i s Draženom Grubišom i Čedom Prodanovićem, koje je smatrao krivima za izgon iz HHO-a. Svojedobno ga je William Montgomery istjerao iz kuće, nakon što ga je za večerom uvrijedio pred svima tvrdnjom da su Sjedinjene Države krive za genocid u akciji “Oluja“. A o njegovoj “ljubavi“ s bivšim šefom Udruge sudaca Vladimirom Gredeljem da se i ne govori. Nije bilo članka u kojem ga Čičak nije hvalio. Kad su se posvađali, nije bilo članka u kojem ga nije napadao. A patološkom mržnjom prema Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja je uslijedila nakon što nije izabran za njenog predsjednika, morali bi se pozabaviti psihijatri.
Ali o Čičku je najbolje rekla njegova supruga, jedna razumna žena, koju je snašla nesreća da živi s takvom osobom: “Sva sreća da Mesić nije postavio Čička za svoga savjetnika, jer bi za nekoliko dana Hrvatska zaratila sa svim susjedima.“
( Ivo Pukanić u svojoj kolumni u Nacionalu )

"Po međunarodnim dokumentima ljudska se prava mogu suspendirati ako je ugrožen javni moral."
Ivan Zvonimir Čičak, obrazlažući zahtjev da se voditeljima Dnevnika HTV-a zabrani iznošenje dosjetki i komentara, na sjednici saborskog Odbora za ljudska prava, 2006
O ubojstvu Milana Levara Čičak je kazao:
Da nije puno pričao ne bi bio ubijen.

Tko je, dakle, Ivan Zvonimir Čičak, istinski Norac za ljudska prava, mezimac poltronskih uredničkih mozgova iz sve žućeg Jutarnjeg lista I čovjek koji je, kao navodno pismeni uljez, ušao u skoro sve medije u Hrvatskoj, a ujedno I lik koji je izbačen iz nemalog broja redakcija, tko je ta umna bradica sa stylingom koji upućuje na bečko-građansku školu tipa leptir-mašna I ljubim ruke ?

 Rođen je u Zagrebu 10. kolovoza 1947. kao četvero od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. U životopisnim biografijama koje se mogu naći na internetu, stoji da je zadnjeg dana završne školske godine 1966. isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. Razlog isključenja ? Školska zadaća naslovljena: "Nad razastrtom kartom moje domovine", točnije zbog dijela teksta koji glasi:
 "Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada neću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada neću zaboraviti povijest. Možda je autoput od Ljubljane do Gevgelije simbol onog što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva - Berlin - Pariz - Atena biti simbol države koje će se zvati Europa. Ali dovijeka će mi moja domovina biti najdraža." Srećom po Čička, padom Rankovića odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje.

Dana 21. prosinca 1971. sveučilišna skupština bira Ivana Zvonimir Čička za prvog studenta (studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu) prorektora u 300-godišnjoj povijesti sveučilišta u Hrvata. Pritom, činilo se, put od autsajdera do pobjednika prešao je u jedno jedino popodne. Do posljednjeg je trena, naime, priželjkivan bio Ivan Pađen. No, Pađen je odbio kandidaturu pa je predložen Slobodan Lang ali je potom i on otklonio tu mogućnost. Stoga je predložen Damir Grubiša. Pri kandidaturi Grubiša dobiva 195, a Čičak 57 glasova. No, Ante Žužul prvi probija proceduru i emotivno, krajne žestoko, traži od Skupštine da ustane protiv nepravde i manipulacije u korist Grubiše. Uzvikuje: "Živjela demokracija!" Slijedi glasanje i Grubiša dobiva 166, a Čičak 174 glasa. No, to nije apsolutna većina te se glasanje ponavlja. U novom glasanju Čičaku dobiva 178 glasova, a Grubiša 133 glasa što je bilo dovoljno da se izbere Čičak.
Savez studenata je zaprepašten i sutradan izdaje saopćenje: "... Mi smo se borili, borilmo se i borit ćemo se za sveučilište kao kulturnu i proizvodno-znanstvenu integracionu snagu nacionalne socijalističke akcije naroda Hrvatske. U ovoj borbi nije sudjelovao i ne sudjeluje novoizabrani 'studentski' prorektor. Odabrani I. Z. Čičak istupio je iz Saveza studenata Hrvatske prema vlastitoj izjavi - 'zbog svoje ekstremne nacionalističke orijetnacije'. On ne prihvaća njegovu programsku i akcionu orijentaciju, izraženu u borbi za reformu sveučilišta i od nje se javno distancira..." U cijeloj Hrvatskoj nastaje opredjeljivanje 'za' i 'protiv' Čička.
U Splitu, kao reakcija na negativan stav rukovodstva Saveza studenata o Čičku, priprema se peticija. Organiziraju je Damir Petrić, Ante Štambuk i Zvonimir Puljić i već do 30. prosinca raspolažu s 1100 potpisa. Predsjedništvo Saveza studenata od kojega je politika zatražila da povuče priopćenje o Čičku kao nacionalistu vijeća šest sati da bi na kraju povuklo tek navodnike, tj. tvrdnju da se radi o vlastitoj Čičkovoj izjavi. Nešto kasnije Rektorat izdaje vlastito priopćenje koje uklanja svaku sumnju u to tko je student prorektor, koristeći priliku da 'povuče za uši' i rukovodstvo Saveza studenata tražeći od njega da Skupštini Sveučilišta dostavi na uvid svoj program i statut.


Uskoro Čičak biva uhićen u prosincu 1971. te osuđen na tri godine strogog zatvora. Nakon izlaska iz zatvora u braku s Marijom Štambuk dobiva petero djece i živi od prodaje knjiga.
 Kada mu je to onemogućeno prodaje kožne torbe.
 
Iznova je uhićen 1987., ovog puta pod optužbom za utaje poreza. Nakon dva mjeseca zatvora i štrajka glađu oslobođen jer se pokazalo da je optužba bila lažna. Po izlasku iz zatvora s Dobroslavom Paragom organizira peticije za amnestiju političkih zatvorenika, a vodi i prvi nevladin Odbor za ljudska prava te je potpredsjednik Vijeća Europskog pokreta Jugoslavije, a također je i na čelu Verona foruma.
 Uskoro obnavlja Hrvastku seljačku stranku (HSS), najprije kao potpredsjednik, a potom kao predsjednik. Na prve izbore izlazi zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom u Hrvatskom bloku. Neće proći dugo i Čičak će dati ostavku na mjesto predsjednika HSS-a uz uvjet da u ime budućeg jedinstva odstupe predsjednici svih frakcija.
Potom piše u listu Danas (sve do njegova ukidanja) i Slobodnoj Dalmaciji (dok je nije preuzeo Miroslav Kutle). Na osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) počinje raditi 1993. i po osnivanju postaje njegov prvi predsjednik. Šest godina kasnije (1996.) potiče  prosvjed u korist Radija 101 održan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dvije godine kasnije, u siječnju 1998., dobiva nagradu Bruno Krajski - uručeno svojedobno i Nelsonu Mandeli. Ova se nagrada uručuje najzaslužnijim borcima za ljudska prava.

Čičak je sam sebe izreklamirao kao vrhunskog poznavaoca političkih prilika u Bosni I Hercegovini. U razgovoru za list Dan,  kaže da je odbio mjesto savjetnika Predsjednika Mesića, deklarira se kao žestoki antituđmanovac, a list ne navodi da je Čičak politički bankrotirao na izborima, te da je nastupao u bloku sa Tuđmanovom strankom. U tom tekstu, Čičak je optužio Živka Kustića I grupu oko njega za ratnohuškački odnos u katoličkoj crkvi, te je ustvrdio da do promjene političkoj sustava u Hrvatskoj ne bi došlo da nije bilo biloške smrti Franje Tuđmana.
Zbog Čičkovog povratka u HHO, iz redova HHO-a odstupio je bivši dopredsjednik, dubrovački odvjetnik Zdravko Bazdan jer Čičku ne može oprostiti napad na dubrovačkog kapetana Laptala. ...Čičak se, inače, javno hvalio navodno tajnim susretom sa Ljiljanom Karadžić, a javnosti je zacvilio jer mu je, navodno, smrću prijetio, putem mobitela, brat generala Ante Gotovine, Boro Gotovina.
Sindikat pomoraca Hrvatske i obitelj kapetana Krista Laptala vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva prijavili su novinara Ivana Zvonimira Čička zbog tekstova u kojima je Čičak tvrdio da je hrvatska mpolicija obraživala dubrovačkog kapetana, pratila ga zbog sumnje u umiješanost krijumčarenja drogom.... Ivan Zvonimir Čičak, često jaše na temi medija i ratnih zločina :

Načini na koji se izvještava sa sudskih postupaka o ratnim zločinima nije ništa drugo nego asanacija terena i prikrivanje leševa. Ni jedne novine u Hrvatskoj toga nisu lišene. I dalje takve izvještaje karakteriziraju pristranost i govor mržnje. Mediji su u početku rata pridonijeli zločinima, sada trebaju pridonijeti smirivaju strasti. Ako to mogu raditi političari, mogu i sudski izvjestitelji - rekao je Čičak, podsjetivši da je nova vlast u Hrvatskoj u tom smislu napravila značajne promjene i unutarstranačku demokratizaciju. Svi nosimo frustracije iz bliže povijesti, ali to novinare ne ekskulpira od odgovornosti za objektivnost. Želim vjerovati da nećemo postati taoci vlastitih sudbina, gurnuti zločine pod tepih, a zločince pustiti da hodaju slobodno i da svoju praksu "prekvalificiraju" u druge oblike kriminala - zaključio je Čičak.

Na koja je to izviještavanja sa suđenja mislio: Gospić ? Možda  Lora?

Zašto Čičak nije izvještavao s gospićkog suđenja? Možda zato što je u sukobu interesa obzirom da je kum s Tihomirom Oreškovićem (nepravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog organiziranja ratnog zločina nad gospićkim civilima)?
Je l zbog toga što je godinama dok je bio na čelu HHO-o prijećio da priča o gospičkim zločinima?

Dojam o Čičku je da se radi o osobi bez kralježnice, gmizavom ulizici i karjeristi debelokošcu.

Premda se još uvijek ne zna hoće li biti glavni urednik ili kolumnist, Ivan Zvonimir Čičak od 1. svibnja doista postaje zaposlenik riječkoga Novoga lista, potvrdili su nam u petak izvori u tome dnevniku. Bivši predsjednik Hrvatskoga helsinškoga odbora, kako saznajemo, već sada je »siva eminencija« Novoga lista.
Riječki Novi list, zapravo, već uređuje Čičak, a ne Zdenko Mance koji, osim što je direktor, formalno obavlja i dužnost glavnoga urednika u tome dnevniku, saznajemo od novinara Novoga lista koji su željeli ostati anonimni. Mance bez konzultacija sa Čičkom više ne želi objaviti ni jednu temu u listu. Zadnja riječ je sada Čičkova, ističu novinari Novoga lista, uglavnom nezadovoljni novom akvizicijom.
Naime, kako kažu novinari, osim što nema pretjeranoga novinarskoga, a posebno ne uredničkoga iskustva, Ivan Zvonimir Čičak je i konfliktna osoba. Zbog toga je neizvjesno kako će se snaći na mogućem uredničkom mjestu.
 ( zagrebački Vijesnik o najavama dolaska Čička u redakciju riječkog dnevnika )

Nikad nećeš svome rodu donijeti slobodu', pjevao je novinar i rehabilitirani član HHO-a Ivan Zvonimir Čičak prpošnom Mosoru - Miloradu Bibiću, dežurnom medijskom patologu uglednih osoba. Kad je to zapjevao, momentalno sam dobio osip.
Nije što čovjek ne zna pisati, nije što nije političar i borac za ljudska prava, nego što pjeva užasno.
Posljednji istupi Čička govore da je taj lik definitivno operiran od građanske svijesti, on bez kleronacionalizma ne zna ni sjesti. Kad je Čičak počeo uvjeravati sve oko sebe da Banac ima čistu , katoličko- hrvatsku krv, dosadilo je čak i vrlo tolerantnom Igoru Mandiću koji mu je dobacio :
- Nije ovo vjerska organizacija.