Tupko3 je napisao/la:
Odgovor, isto odakle Croatia 90ih... Princip je isti sve su ostalo nijanse... A kad te politika fila novcem (vise ili puno vise nego druge) onda je lako biti najsposbniji menadzer, lako je dovesti Ivkovica, Krivokapica, bracu Djurovski, Boru Cvetkovica, Janjanina, Mrkelu, Belodedica, Prosineckog, Savicevica, Panceva, Stojkovica, Binica... I imat para ko Dzajic... Surjak nema zicu za nikakav ozbiljan posao, a takodjer i Zajec... Dzajic je za nijansu sposobniji od njih dvojice, s druge strane nista sposbniji od Partizanove legende Nenada Bjekovica... Samo sto je Dzajicev mlaz od 1979 bio jaci od onog s druge strane Topciderskog brda, a onda je 1993 nakon pozarevackog Vozda i Jovice Stanisica treci covjek po moci u Srbiji postao Mirko Marjanovic... I sve se okrenulo, a Dzajic je od Boga iz Ulice Ljutice Bogdana, postao omrzena osoba kod navijaca Zvezde (nenaviklih na novu situaciju uz sankcije i sve ostale stvari...).
Uglavnom lako je biti sposban kad te politika fila novcem. Odnosno lako je Dzajicevom uceniku Mamicu biti najsposbniji kad ga Bandic fila (ili ga je godinama ) filao novcem. S timda je Dzajicu islo na ruku sto je krajem 80ih stasavala najtalentiranija generacija u povijesti YU nogometa tzv Cileanci(+generacija dvije prije njih Stojkovic, Pancev, Savicevic), a on je (uz naravno nepesusne izvode novca kojim ga je obasipala Miloseviceva klika) uspio skupiti njihovu kremu+srpsko-rumunjski Vlah koji je pobjegao od Conductora i napravio momcad za prvaka Europe.Zasluge mu se u svemu tome ne mogu negirati.
Uglavnom danasnji hrvatski nogomet samo je
kopija po funkcioniranju nekadasnjeg jugoslavenskog. Mamic je ucio zanat od svog epigona Dzajica. Kad je Zvezda htjela biti prvak ona je to bila, kad je htjela uzeti nekog igraca ona je to uzela (iznimka je za Dzajicevih 12 godina direktorovanja od 1979-1991 bio samo Blaz Sliskovic kojeg mu je tadasni direktora Hajduka Ante Zaja oteo pred nosom, Dzaja je vec tadasnju Sliskovicevu prileznicu Cecu Kitic doveo iz Mostara u Radnicki), kad je htjela da joj sudi neki sudac onda je taj i sudio. Kad je trebalo nekog igraca prodat, onda je koterija Miljana Miljanica istoga zvala pod reprezentativnu zastavu (uz sitne provizije, navodno poradi toga je Jugoslavija dozivjela neupsjehe na SP u Njmeackoj 1974 i u Spanjolskoj 1982, jer su takvi izazivali nezadovoljstvo medju "standardnim" prvotiimcima, sto je rusilo atmiosferu u momcadi, ne podsjeca li nas ta prica o provizijama s Ciro,m Blazevicem kao saveznim kapitenom hrvatske reprezentacije). Uglavnom <Mamic je posao ucio od Dzajica, i u promjenejnim politickim okolnostima ugurao se u Dinamo 1992, ali nakon sto ga je Franjo u jesen 1994. izbacio iz Dinama jer je javnosti nepoznati Majan Debic poslije poraza u Auxerru davio delegata, cekao svoju priliku. Luzao od Brodarceve Segeste, preko Glavasevog Osijeka do Zubakove Croatia Sesvete, ali svoje "sposbnosti" tek je pokazao kad je dosao u najveci hrvatski klub, gdje ga lokalni gazda alias Milan Bandic fila s parama. A tada je lako biti sposban. Slicno je i s trecom Zvezdinom zvezdom. Zanimljivo bi ga bilo vidjeti kao gazdu Timoka iz Zajecara ili Radnickog iz Pirota.Uostalom Zvezda odavno po rezultatima (citaj politickoj moci) u ledja gleda Partizanu, tu ni "ultra sposbni" Dzajic nije nista mogao napraviti ni devedesetima (nakon 1992), a nece ni sada, i najbolje bi mu bilo da poslusa svog prijatelja Milojka Pantica i povuce se u mirovinu, pardon penziju...
Vidi cijeli citat
Ovo zvuči na rad profesionalnog novinara, jako dobro upućenog novinara! Jako mnogo informacija, i leksički i stilski izniman..........frapirao si me ovim

Mirko Marijanović - mislim da je rodom iz šibenskog ili vodičkog zaleđa.
1974. se ne sjećam, međutim 1982 i 1984 se jako dobro sjećam. Ne znam tko je mogao biti da je 1982.g. ušao po "šteli". Ali mislim da bi trebalo ipak pregledati tko je u to vrijeme iz zvezde dolazio u repku, ovo pišem je su mi ovdje forumaši zvezdaši prilično argumentirano pokazali statistički da igrači iz zvezde i nisu bili toliko preferirani. Ali bez obzira, dalo bi se o tome razgovarat, pa i treba razgovarat.........
Igra slučaja je htjela da se poklopi stvaranje prve HNL samo nekoliko tjedana od Barija. A time se u Hrvatskoj stvorio poligon za raznorazne sanjare da se igraju
hrvatskih dragana džajića! Možda hrv. nogomet i je kopija jugoslavenskog, ali različiti pitoreskni tipovi, pravi egzibicionisti su diljem Hrvatske dobili slobodan prostor da igraju
džajića, neki svijesno, neki podsvijesno. Uglavnom, jedini poznat model vođenja kluba na našim prostorima je bio džajićev model, tako da smo po različitim klubovima imali ljude koji su se "uživjeli u uloge".
Teško je jednostavno objasniti zašto smatram da ipak postoje razlike između Džajića i svih ostalih, a to je što usprkos svemu, od ovoga što ti kažeš gdje fila politika, pa sve ostalo je to što Džajić nije uletio u Zvezdu za njenog "frontmena" i u tadašnju ligu s nekog buvljaka, kamenoloma, ponekog kombinata ili restorana, već je imao nogometnu težinu, ali pravu nogometnu težinu, ne samo formalno broncu alla Zok ili Kruno (premda su i oni dali svoj skromni doprinos 98). Tu ja vidim razliku u stupnjevima.......
[uredio javasluk - 18. ožujka 2013. u 02:47]