VL: Svi igrači u Dinamu moraju biti katolici?
Mamić: Ne moraju, ali ispada da jesu. Bilo je kod nas i Muslimana i Srba, ali svi su išli s nama na mise. Drugi klub za koji navijam jest Nur, zagrebački klub u kojemu najviše igraju muslimani. 

VL: Kakav je Dinamo motivacijski čimbenik danas?
Mamić: Danas smo u obrani najelementarnijih ljudskih i hrvatskih vrijednosti. Dinamo je sigurno najjači donator u RH. Izravno dajemo otprilike 8,5 milijuna kuna, a neizravno smo u stotinjak dobrotvornih akcija. Prvi smo krenuli u obranu časti Domovinskog rata. Prvi poručili, kada su iz Haaga došli po Bobetka - nema uhićenja! Sada smo i najjači donator Zaklade za istinu o Domovinskom ratu. Dali smo milijun i jednu kunu. Organizirat ćemo i novu utakmicu između reprezentacije Prve lige i hrvatske reprezentacije i sve opet ide u Zakladu.

VL: Kažete da je Dinamo i politički jak?
Mamić: Nema dvojbi. S navijačima smo najjači čimbenik i za zagrebačke i državne izbore. Naravno, preferiramo HDZ.

VL: I dalje? Šta kažete na Milanovića?
Mamić: Upoznao sam ga, uoči izbora za predsjednika SDP-a, pročavrljali smo. Ostao sam konsterniran nekim njegovim stavovima, koji su me još više učvrstili u sklonost ka HDZ-u. Shvatio sam da bi g. Milanović hrvatski sport sveo na amaterizam. Jednako tako, još mi nisu izblijedila sjećanja kada sam u Sesvetama, slaveći Božić i Uskrs, završavao u pritvoru. A onda se g. Milanović u našoj Hrvatskoj, zalaže za ukidanje vjeronauka! Svjedočio sam koncertu Thompsona na Maksimiru, nikad nisam vidio takav sklad 100 tisuća ljudi. Dodajte tome još po četiri člana njihovih obitelji, to je 400 tisuća ljudi - pa jesu li oni Marsijanci ili Hrvati? A Milanović, što jest njegovo pravo, kaže - da kad čuje Thompsona, mijenja stanicu. 

VL: Milana Bandića ne stavljate u isti krug s Milanovićem?
Mamić: Bandić ni po čemu ne spada u taj krug. Premda Bandić po djelima apsolutno spada u socijaldemokratsku stranku jer je skroman, pruža ruku prema radništvu, invalidima, nemoćnima, u isto je vrijeme najdesnijih stavova kada je u pitanju interes domovine. Milanović, pak, čista ljevica. Kroz Bandića ljevica se može implementirati u narod, da postanu hrvatskiji, he he, odlična kombinacija...

VL: Kažete da ste za HDZ, pa i Anto ??apić vam je prijatelj?
Mamić: Osobni prijatelj i predsjednik HSP-a za kojega se isto može reći da je blizak nama sportašima jer njeguje sve vrijednosti do kojih mi držimo.

VL: Koalicija HDZ - HSP?
Mamić: Mojoj sreći ne bi bilo kraja i mislim da ju je hrvatski narod zaslužio. Oni koji perfidno guraju HSP od HDZ-a, to su vrlo opasni neprijatelji za Hrvatsku. Dakle, HDZ i HSP zajedno, po svaku cijenu, a s njima i oni kojima smo besplatno otvorili stadion, njima i njihovim unucima, Stranka umirovljenika i g. Jordan koji redovito dolazi.

VL: Zašto nogomet, a niste odabrali građevinu, ugostiteljstvo, vaterpolo?
Mamić: Ja sam se rođenjem počeo baviti nogometom. Kad sam se rodio, u Bjelovaru, a moji potječu iz Hercegovine, Buškog Blata, postojale su tri stvari koje su me odredile - obitelj, Hrvat i Dinamo, koji je za mene sve - kisik, hrana, zabava, ponos. Da sam se bavio bilo kojim poslom, s ovom strašću i emocijama za Dinamo, bio bih, po količini novca ravan - Billu Gatesu! 99 posto svog novca zaradio sam izvan nogometa.

VL: Ispada da vam je Dinamo iznad obitelji? 
Mamić: I iznad vlastita života. Moja obitelj je nekoliko članova, a Dinamova broji - četiri milijuna članova. Dva milijuna u Hrvatskoj, još toliko navijača i simpatizera u dijaspori. Moja se obitelj, dakle, mora žrtvovati i uključiti u tu veliku. Da radim drukčije, to bi bila prevara. 

VL: Kad smo kod prevara, ima toga u nogometu, u menadžerstvu, varaju se igrači, država?
Mamić: Stalno, zbog nekih nekih kokošara, generaliziramo stvari, umjesto da se time bave institucije sistema. Uđete u taksi pa jer vas je jedanut jedan prevario, mislite da su svi varalice. Pa doktori varalice, pa odvjetnici, pa suci, pa umjetnici, pa ima li netko pošten, neokaljan u ovome društvu...

VL: Smeta vam opći društveni negativizam?
Mamić: Strašno sam nesretan zbog toga i vrlo često plačem - nad svojim narodom. Jer ne mogu vjerovati da je tako prelijepa, najljepša zemlja u isto je vrijeme nesretna. Plakao sam i cijelog 14. i 15. kolovoza, na Veliku Gospu, nakon što sam pogledao film “U potrazi za srećom”. Taj mi je film otvorio sve pore, moje emocije, koje su velike i nesputane, gotovo sam se gušio od plača. Da me netko snimao skivenom kamerom, pitao bi se - zašto plače čovjek koji ima toliko lijepoga, a plače sam... Hrvatskoj jedino nedostaje duhovna obnova, ljudima treba veselje, radost, druženje, praštanje, emocije... I zato je Dinamo iznad svega.

VL: Negativizam dolazi i izvana, ključni državnici i generali optuženi su za ratni zločin?
Mamić: Ogorčen sam na nepravičnu međunarodnu politiku. Gdje je bila međunarodna zajednica kada su u pitanju bili Vukovar, Dubrovnik, Škabrnja, Srebrenica... Pa, ako hoćete, tko joj daje pravo da bombardira Beograd? Sve to čini i nečini da ostvari svoje geopolitičke i ekonomske interese.

VL: Nedostaje li vam Crvena zvezda ili Partizan na Maksimiru?
Mamić: Sportski da, naglašavam isključivo sportski. Klubovi ne mogu funkcionirati bez adrenalina, a sigurno je da bi takvi susreti donosili nezabilježeni sportski naboj. I veći ekonomski interes. No siguran sam da Hrvatska ima sve uvjete da ostvaruje svoje ekonomske interese u ligi 10, četverokružno. Svoje regionalne ambicije naši klubovi mogu ostvariti u europskim kupovima. 

VL: Kad ste se posljednji put potukli, a kada rekli da odlazite? 
Mamić: Potukao se nisam, gotovo nikad u životu. Mislite na scenu iz Gradskog poglavarstva, ali to nije bila tuča, to je bio konflikt. Nikad u životu nisam digao ruku na nekoga, ne daj Bože. Ne morate se slagati sa mnom, al’ se u moje ne diraj! A odlasci - to su emotivne reakcije.
 
Čovjek nije čelik.Proživljavam nepravde, klevete i podvale, pokleknem, ali krenem iznova. Moja je misija obitelj od četiri milijuna ljudi. Nemam pravo zbog svog egoizma zaboraviti sveti zadatak - služiti Dinamu i njegovim navijačima.