Kao prvo, Ivankovic me iznenadio pokazajuci da ima kicmu, ponos i muda. Nije dao da od njega prave napravu za pljuvanje, i primatelja "fekalnih komplimenata"...
Iako nikad nije bio tip trenera koje preferiram, shvatio sam da je bolji nego sto ga prati glas da (ni)je. On je svakako napredovao i bolji je nego sto je bio kad je preuzeo uvijek vrucu stolicu trenera maksimirskih modrih. Steta da klub iz Maksimirske 128 ne moze dobiti ono sto mu je prijeko potrebno, trenera i stratega koji je pravi i dokazan i koji dobiva mandat na nekoliko godina.
Ivankovic zaista nije covjek koji daje duhovite intervjue, po meni pogresno stimulira (da li uopce?) svoje igrace denuncirajuci zvijezde protivnicke ekipe itd. ali kao osoba je svakako bio vise nego prihvatljivo (prvo) rjesenje da vodi ovaj klub na duzi rok. No on je skroz obrnuto izdanje Mamica, koji ne voli dizati glas i paliti rijeci koji svaki pa i zadnji u kvartu kuzi.
Kad treba "neko jace nevrijeme u svlacionici" on to nije. Mamic je "prijetio" da ce od Nove godine krenuti "kritikom à la Zdravko". Cim se (do)predsjednik mijesa u "daily business" momcadi, trener kod igraca gubi (dodatno) na autoritetu. Uz uvrede koje su jasno neprihvatljive i za svaku osudu ta cinjenica je valjda dodatno prelila casu. Ovo instant rjesenje sa Soldom meni ne izgleda kao neko iznenadjenje.
Soldu se hvali na sve strane. Naravno bio je veliki igrac, veliko ime u nogometnoj Njemackoj. Ostavio trag, postao kultni igrac VfB-a. No kao trener on je "rookie" ili "absolute beginner". Preuzeo je veliku odgovornost, nije ovo idealno vrijeme za preuzeti naj(ne)pozeljnije trenersko mjesto u hrvatskom placenom nogometu. Nisu ni okolnosti bas idealne. Soldo je dalje naslijedio mjesto za koje je potrebno puno srece, vise znanja, jos vise uspjeha. Velike su to stope koje Soldo treba popuniti. Manje zbog Ivankovica samog, ali dijelom i zbog njega i drugih bivsih uspjesnih trenera zagrebackog nogometnog ponosa, Dinama.
Soldo ima samo jednu priliku da uspije. Pritisak je ogroman, jer on je apsolvirao "slavnu kölnsku nogometnu akademiju" i ima "iskustvo vodjenja momcadi u inozemstvu" (gdje? koga?). Neki ce sada reci, pa nije ni Bilic imao vise iskustva. Bilic je Bilic, Soldo je Soldo. Nisu iste okolnosti, nije istina sredina, klub je klub a repka je repka. A kolo u Dinamu nije isto kao u repki. To su dva svijeta, sto ne znaci da je Bilicu lakse, dapace. Soldo ima pravo da uspije, pritisak je tu.
Domaci naslovi pored trenutne konkurencije svakako ne spadaju pod znanstvenost ili djela zrela za Nobelovu nagradu. Stoga ce i njega mjeriti po europskom rezultatu, koji je jako skroman kako god okrenes. Sve najbolje Soldi. Veliko hvala Ivankovicu uz duzne rijeci respekta. Mnoge je iznenadio ovim potezom, neke mozda cak toliko da zale sto vise nije trener Dinama.
Ovo je bio "mirni otpor" trenera kolericnom dopredsjedniku. No pored svega opet kazem, Mamic voli Dinamo i s njim klub napreduje. Ali nista ne moze prikriti cinjenicu da je ga covjek pretjerao odavno. Sto mu vrijedi "silenzio stampa" kad ovakvim reakcijama i ispadima sipa ulje na vatru? Lijepo je imati pehar vise u vitrini i steta sto nije u Plavom salonu, ali zbog Dvoranskog nije trebalo dici ovoliku bruku. U Njemackoj je to natjecanje totalno marginizirano, s pravom i razlogom. Zimska stanka je preduga u HNL-u - jasno zbog slabasne infrastrukture. No mogla bi se bolje koristiti od hakla po dvorani.
Dinamo mijenja trenera, obicno bivse legende kluba ili velike dinamovce u srcu koji su se primili tog posla. Mijenja ih kao nimfomanka iz kvarta koja je prosla sve frajere pa krece iznova. To je rollercoaster, veliko kolo u luna parku. Neki se vracaju, drugi odmahivaju rukom i ne misle se primiti tog posla vise. Ambiciozni treneri nove generacije, buduci lisci kao Soldo uzimaju Dinamo kao prvu destinaciju u mladoj trenerskoj karijeri. Ima i toga. No svima je isto jedno, ne mogu zapravo odoljeti tom "pozivu". Jace je od njih svih. Soldo je ili jako hrabar ili nije svjestan cega je se primio (upravo) sada.
[uredio Mickey - 15. siječnja 2008. u 17:31]