SD je napisao/la:
Zdravko Reić o Olimpijadi: Prošla su vremena mota "važno je sudjelovati"
Lijepo je otići u Peking, vidjeti, okušati, osjetiti starodrevnu Kinu, pogotovo kad nemaš neku naročitu odgovornost kakva je kod vrhunskih sportaša. Od naših stotinu i pet natjecatelja (troje su pričuve u stolnom tenisu) očekujemo najbolje rezultate, to jest više medalja nego na prošlim igrama u Ateni 2004. kad su naši osvojili pet kolajni – jednu zlatnu, po dvije srebrne i brončane. Ipak, pitanje je, koliko smo realni u našim zahtjevima...
Kako se stizalo do olimpijskih normi kod pojedinih sportaša, to je pitanje za pravu sportsku istragu. Činjenica je da smo u tri momčadska sporta – rukometu, vaterpolu i košarci, na svaki način prošli teške filtre. I te tri reprezentacije su naša “teška artiljerija”, uz napomenu da kod rukometaša i vaterpolista očekujemo borbu za medalju. U ta tri sporta izbornici Lino Červar, Ratko Rudić i Jasmin Repeša odradili su velik posao, oni su imali i više kandidata za sastav, pa su se u nekim slučajevima morali lomiti...
Bitno je da su u ta tri sporta postavljeni pravi temelji za budućnost, to su reprezentacije koje će trajati. U pojedinačnim sportovima najveći hrvatski adut je Blanka Vlašić, dok su potajne nade tri plivača (Draganja, Puninski, Todorović), jedriličar Kljaković-Gašpić, te gimnastičar Ude. A braća Skelin? Najprije im želim da se domognu finala, jer u tom slučaju mogu do nove medalje. Međutim, u niti jednom sportu kao u veslanju nisu snage toliko izjednačene. U veslanju neće biti iznenađenja kakva su moguća u drugim sportovima. Pardon, senzacija neće biti ni u stolnom tenisu...
Ono što želim istaknuti je da su prošla vremena prastarog olimpijskog mota “važno je sudjelovati”. Mi na primjer imamo brojnu ekspediciju u plivanju i atletici, tu se nekim najmlađima, koji su na pragu mogućih velikih karijera, treba ponuditi sudjelovanje kako bi stekli iskustvo značajnih natjecanja, kako bi napredovali. No, ima tu sportaša koji su, istina, ispunili norme, ali koji jednostavno nemaju budućnost da postanu klasni sportaši. U biti forsiranjem brojnih natjecatelja kod nas se nastoji dokazati kvalitetan stručni rad, opravdati uložena sredstva, ali omogućiti i pratiocima da i oni “prikupljaju” iskustva, navodno stječu nova znanja. Odavno se kao minimum zahtjeva pred olimpijce u plivanju, atletici i streljaštvu postavlja imperativ “najboljeg rezultata”.
Kod nas se događalo da bi jedan bacač diska položio normu, a onda na Igrama, ono kad je trebalo pokazati koliko zapravo vrijediš, disk bi bacio sramotno kratko. Plašim se da će tako biti i u Pekingu, odnosno uvjeren sam da je bilo atletičara koji su se provukli kroz normu i koji će na Igrama podbaciti. Kod nas, u našim sportskim krugovima, takvi slučajevi uopće nisu razmatrani, i to zato što u natezanjima oko normi svoje prste imaju i treneri i funkcionari... Razgovarao sam s kolegama iz sportske rubrike o očekivanim dometima naših olimpijaca, zajedno smo analizirali i uskladili mišljenja o četirima kategorijama sportaša: oni koji će se boriti za medalje, zatim oni koji će dosegnuti završnice, recimo osigurati plasman do 12. mjesta ili četvrtfinala, pa zatim oni koji bi trebali potvrditi svoje najbolje rezultate i čista se obraza vratiti kući, te na kraju na grupu sportaša kojima je bilo važno nastupiti na Igrama i vidjeti Peking.
Nismo se razbacivali ni pretjeravali, svi bi bili zadovoljni da se ponovi Atena 2004. premda će biti jako teško izvesti tih pet podviga. Premijer Ivo Sanader ispratio je naše olimpijce sa željom da se što češće u Pekingu čuje ono “Kolodija”, to jest Hrvatska. Lijepo bi bilo da se ta prozivanja dogode kod proglašenja pobjednika. Jednako je bitno da nastupi naših prođu bez skandala, bilo kakvih incidenata, ružnih ispada. Zapravo, kad se završi kineska avantura, bit će vremena za podnošenje računa.
Favoriti
Duje Draganja, Aleksej Puninski, Mario Todorović (plivanje), Blanka Vlašić (atletika), Filip Ude (gimnastika), Ivan Kljaković-Gašpić (jedrenje), rukometaši i vaterpolisti
Na rubu podviga
Sanja Jovanović, Saša Imprić, Gordan Kožulj (plivanje), Ivana Brkljačić (atletika), Šime Fantela/Igor Marenić, Luka Radelić (jedrenje), Mario Šivolija, Marko Tomasović (boks), Nikša i Siniša Skelin (veslanje), Martina Zubčić, Sandra Šarić(taekwondo), košarkaši
Potvrda
Vanja Rogulj (plivanje), Petar Cupač/Pavle Kostov (jedrenje), Tina Erceg (gimnastika), Ivan Ljubičić/ Marin Ćilić (tenis), Tamara Boroš, Zoran Primorac, Tan Rui Wu (stolni tenis)
Posjet Kini
Nikša Roki, Dominik Straga, Smiljana Marinović, Ana Trišić, Monika Babok (plivanje), Nedžad Mulabegović, Andras Haklits, Marin Marić, Jurica Grabušić, Nikolina Horvat, Vanja Perišić, Vera Begić, Sanja Gavrilović (atletika), Marin Lovrović/ Siniša Mikulčić, Luka Mratović, Mateja Petronijević (jedrenje), Emir Mujčinović, Stjepan Janić (kajak/kanu), Ante Kušurin/ Mario Vekić (veslanje), Andrea Bakula, Sandra Paović, te momčadski i ekipno (stolni tenis), Suzana Cimbal Špirelja, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, Petar Gorša (streljaštvo), Vladimir Miholjević, Matija Kvasina, Radoslav Rogina (biciklizam).
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/18025/Default.aspx
Prica se o "turistima" na olimpijadi, evo clanka iz SD uoci Pekinga 2008, Zdravko Reic i kolege su sortirali nase sportase prema ocekivanjima, zanimljivo je baciti pogled na njihovu pisaniju, medju favoritima su neki koji ama bas nisu nista ostvarili, a medju TURISTE je svrstana osvajacica medalje Pejcic, kao i Josip Glasnovic koji je bio blizu medalje na kraju odlican peti, turist je po njima bio i Stjepan Janic koji je ostvario odlicne rezultate - cak dva finala, Mateja Petronijevic je takodjer bila iznad ocekivanja, za malo joj je izmakao plov za medalje, na pocetku je bila medju vodecima
A nisu previse ocekivali ni od stolnotenisaca, a imali smo dvojicu u 1/4 finalu sto je u konkurenciji Azijata fantastrumficno...
U mnogim "manjim" sportovima odlazak na OI sportasima je i najveci cilj i najveca nagrada za sav trud sto su ulozili u svojoj karijeri, najbolje sad da im to netko uskrati zato sto netko izigrava "Vidovitog Milana" i kaze kako oni nemaju nikih sansi i kako idu "turisticki na teret drzave", da se to stvarno radilo ostali bi mi i bez medalja i bez nekih odlicnih rezultata
[uredio Babangida - 19. svibnja 2012. u 20:31]