vidim da već ima podosta odličnih analiza ovih Igara, ali eto...na radnom sam mjestu nakon 2 tjedna intenzivnog uživanja u moru, dobrom društvu, i naravno - sportu...pa odlučih napisati par rečenica, da malo ubijem vrijeme...fala Bogu, ljudi smo, nismo Austrijanci

, nemrem odmah početi sa radom!
gospodo, možemo i moramo biti ponosni...jake rezultate smo postigli...i po broju i po sjaju!
kad sam prije 15 dana sa ekipom stigao na more, odma prvu večer se povela rasprava o našim medaljama...tko, što, kolko, zašto, kako...nekako smo svi vrtili brojku 5
- svi smo bili složni: "nema nam Blanke, to bi nam ziher bila medalja, 90% zlatna"
- ja sam odlučno tvrdio: "četverac nam je opako dobar...uzet će oni 1. mjesto"
- "ne znam za njih, ali Sandra je jaka", to je bilo mišljenje ženskog djela apartmanske populacije
- "Zaninovićke uzimaju medalje", govori moja sestra..."ma nikad ne znaš, zeznut je to sport", govorim ja
- "a rukomet i vaterpolo?"...rasprava ko na forumu, 5 ljudi 6 mišljenja...na kraju je ipak prevladalo mišljenje "jedni će kiksati" (moram se pohvaliti da sam ja ipak imao vjere u jedne i druge...ajde da sam bar nešto pogodio)
na kraju, totalno atipično za Hrvate, anti-megalomanski smo zaključili "netko će kiksasti, netko će iznenaditi...neka bude 5 medalja...od toga 2 zlata...puna šaka brade"!
ali...kakav bi mi to narod bili da nas ne ponese euforija? mislim, ovaj put smo čak i imali opravdanih razloga za to...veslači veslaju ko ludi, rukometaši demoliraju, vaterpolisti dobivaju, jedriličari iz dana u dan drže visoka mjesta...čak i Čilkan i Dodig, tzv. "dno dna par", pobjeđuju svoje mečeve!
i tako, prije finalne utrke veslača, već smo kalkulirali "ako oni sad dignu zlato, onda Perkovićka, rukometaši...uzet ćemo 3 zlata, barem 6 medalja"! e, onda dečki odveslaju za srebro...fenomenalan uspjeh...a taman tolki "neuspjeh" (ovo treba shvatit jaaako uvjetno), da te podsjeti kako ništa nije sigurno i kako za svaku medalju treba krv pišati! i opet je razina očekivanja na "5 medalja, 2 zlata"
subota...finale diska...Peeeeeeeerković...ideeeeeeeee, ideeeeeeeeeeee...ZLATO! najbolja kad je najpotrebnije...odlika prvaka! ustaneš, zaplješćeš, otvoriš bocu vina..."
nikom nije lepše nek je nam..."
a tih dana je baš dosta naših nastupalo u individualnim sportovima...i to onako, ljudi od kojih možda potajno očekuješ da iznenade! (stolno)tenisači, jedriličari, hrvači, streličari...svi su ostajali kratki...neki dosta nesretno, neki jer su protivnici jednostavno bili bolji...svi zaslužuju čestitke, vidlo se da su se borili do zadnjeg atoma snage!
i onda...BUUUUUUUUM! igrom slučaja, nekom višom silom...dobro ajde, nije viša sila...došao sam po pivu...slučajno upalim tv, da vidim ako ima nešto zanimljivo...znao sam da bi naši trebali nešto pucati, ali nisam baš detaljno pratio (hebi ga, ne možeš visit pred kompom i telkom cijele dane na godišnjem)! a kad tamo - imamo 2 finalista, od toga 1 pri vrhu...e sad, prvo treba skužit kaj gledam...trap...aha, gađanje glinenih golubova (sjetim se, gledal sam to prije)! sport napet ko - puška...predobro! što je najbolje, ne mogu opisat kolko je fenomenalno pratit nešto bez ikakvih očekivanja...milina! pa kad naš majstor uđe u "pripetavanje"...sad sam već nabrijan...ali i dalje priglupi smiješak ne silazi s lica...bonus je kaj se bori protiv digića, pripadnika nacije koju najblaže rečeno ne simpatiziram...skida jedan, skida drugi...i tras - fula talijano...AJMO ISTRA! klik, tup - nema goluba...IMAMO ZLATO! gledam i ne vjerujem...
trčim na plažu...sav ponosan...nađem ove svoje i derem se "uzeli smo zlato"...oni me gledaju i u stilu Mile Bandića govore "KE?"...uvjeravam ih "da, u gađanju glinenih golubova"...ma sereš...NE, NE SEREM...lik je skinuo 5 jata golubova, nema tice koja mu pobjegne...pitaju "ko je taj lik?"...on je Giovanni Cernogoraz...MAJSTOR!
to su OLIMPIJSKE IGRE...kad "jedan od nas" postane olimpijski pobjednik, najbolji na svijetu u onome čime se bavi...barem jednodnevni odmak od mega-zvijezda, multi-milijunaša...nije da imam nešto protiv uspješnih nogometaša ili košarkaša, ali ovakav uspjeh je baš nekako super drag i super blizak!
par dana nakon toga dolazimo do nove fenomenalne priče...seke Zaninović...prvo je Lucija na dramatičan način uzela medalju, a onda je Ana (iako nije postigla takav uspjeh) pokazala veličinu koju 90% olimpijaca i ostalih žitelja svijeta nikad neće dostići...često mi, da prostite, idu na kurac naši haenelovski fudbaleri i trenerčići, koji cmizdre protiv sudaca zbog 2 nedosuđena polufaula...ova cura je bila očito i neosporno POKRADENA od sudaca, a rekla je "sama sam kriva, nisam bila prava"...

...moram priznati, treba biti ljudina za tako nešto, bojim se da bi ja bio puno sličniji ovim našim "haenelovcima"!
i onda je u principu došlo jedino pravo razočaranje na ovoj Olimpijadi...barem za mene...poraz rukometaša od Francuza! u principu, 3. mjesto ne može biti razočaranje, ali u pogledu naših mogućnosti i naše igre, definitivno nije ono što smo tražili...možda nisu bili najbolji na svijetu prije 2-3 godine, ali danas to jesu...svi zdravi, svi kvalitetni, svi fizički spremni...ali u ključnom trenutku, napustila ih glava...ili muda...kako vam draže! možda sam lud, ali ne priznam Francuzima da su najbolji...nemoguće je da se protiv svih muće, a nas razbiju...dok mi sve razbijamo, a protiv njih nestanemo s terena!
ipak, sve u svemu, svaka čast dečkima...uzeli su medalju...jaki su, pametni su...nek skupe snage i dignu se na vrh! makar su me razočarali u tom polufinalu, opet ću ih maksimalno podržavati, živcirati se i veseliti s njima!
šećer na kraju...VATERPOLO reprezentacija! istinska dominacija...uopće me sram izdvojiti bilo kojeg pojedinca, jer to bi bila nepravda prema drugima...svi su igrali maestralno, stručni stožer ih je vrhunski pripremio! bilo ih je zadovoljstvo pratiti, vjerojatno prvi put (u vaterpolu) sam osjećao nekakvu sigurnost da ćemo dobiti...bravo dečki!
suma sumarum...naši sportaši su odradili ove Igre na gornjoj granici mogućnosti! mene veseli kaj uzimamo medalje u različitim sportovima, i kao individualci i kao kolektivi...i muškarci i žene! posebno je impresivno kad se pogledaju sve naše medalje od samostalnosti...zbilja smo pokrili velik dio sportova!
netko neupućen bi pomislio da se u Hrvatskoj radi sustavno i sistematski, sa efikasnim i obilatim ulaganjem sredstava u brojne sportove i sve regije...buahahaha...nisam izdržao, a da se ne nasmijem ovoj rečenici...kako iluzorno, kako maštovito, kako daleko od istine...
P.S. čestitke svim našim sportašima koje nisam spomenuo u ovom tekstu (kojeg će samo mazohisti pročitati), svaka im čast na plasmanu, borbi i predstavljanju Hrvatske...kao i uvijek, sportaši to rade daleko najbolje...