HTV je iznenadio sa dvojcem komentatora za zatvaranje igara

Inače, malo kad pogledam rukometni i vaterpolski turnir dolazim do zanimljivog zaključka..

Obično se nakon ždrijeba, ukoliko on donese tešku grupu našima, uvijek priča da bolje u startu riješit teže protivnike pa ih izbjeć do polufinala ili finala. Ok, ta izjava i stoji, ali ako pogledamo rasplet rukometnog i vaterpolskog turnira - definitivno ne stoji.

Krenimo od rukometa. Naša grupa je bila daleko jača od grupe A u kojoj su bile 3 ozbiljne ekipe + Tunis. Osim toga su imali razgibavanje protiv Britanaca i Argentine. Mi smo, s druge strane, imali Koreju kao najlakšeg protivnika, a oni su po meni u rangu sa Tunisom, možda malčice slabiji. Osim toga 4 vrlo teška protivnika i evidentno je da smo mi morali prolit dosta više znoja da bi uhvatili jednu od prve 2 pozicije u grupi, nego li su to prolili Francuzi ili čak Švedi za 3.mjesto. 
Da li je to bilo ključno u borbi za medalje u kojoj su u finalu nastupile ekipe iz grupe A, teško je reći, ali smatram da su ipak došli odmorniji u nokaut fazu što je sasvim sigurno jedan plus u borbi za medalje.


Ista stvar je i u vaterpolu. Naša grupa je bila smiješna u odnosu na grupu A. Jedni Mađari i SAD su se borili za 3.mjesto, a kvalitetom su iznad Španjolske i pogotovo Australije koje su kod nas zauzele zadnja 2 mjesta za 1/4 finale. Čak mislim da su taj umor Srbi malo i osjetili protiv Australaca koji su plivački jaki, dok su Srbi imali 3 teška protivnika u grupi i vjerujem da nisu bili 100% svježi. Polufinale je također otišlo na stranu ekipa iz nominalno slabije grupe. 
Naravno, to ne umanjuje konačni doseg tih ekipa jer vjerujem da bi Hrvatska u oba slučaja osvojila zlato jer je bila daleko najbolje pripremljena za ovaj turnir, ali sklon sam vjerovati da ima nekaj u tome da dobiješ 1-2 lakša protivnika u grupi i malo odmoriš najbitnije igrače. U zgusnutom rasporedu, kad se igra svaka 2 dana, to može ponekad biti i ključna prednost.