dobro je da smo s njima u skupini tako da se s njima ne možemo susresti prije finala... btw. igra se knock-out sistem..

4 skupine po 6 momčadi i i po 4 momčadi iz svake skupine idu u osminu finala

ulala napokon prilikama "dream teamu" od jučer da počnu uvježbavati eliminacijske utakmice, a ne gradit reputaciju na utakmicama u skupini gdje prolazi 16 od 6 momčadi dalje...

Evo par mojih dojmova:

- Ovo reprezentacija ima nešto što ima FC Bayern u istom ovom periodu (zadnjih desetak godina). Gubi velike i važne utakmice. S tim porazima nabijaš komplekse i gubitnički mentalitet. Hrvatima nisu problem samo Francuzi (oni jesu najveći jer su u ovom periodu oni bili najbolji od konkurencije), ali što reče neko problem su bili i Danci, Španjolci u Tunisu, Srbi u Beogradu...

- U jednoj onakvoj utakmici kao onoj sinićnjoj ti može istrpiti da ti jedan od nositelja igre ne odigra dobro, kao što je bilo npr. sa Balićem u finalu Portugala i Atene, ali ne možeš proći da ti podbaci pet prvih igrača sa ovog turnira. To je već stvar psihologije.

- Goluža je sigurno dosta napredovao, ali je činjenica da je Onesta sinoć obrisao parket s njim. Isto kao što je Rudić uradio sa Perovićem par sati ranije. Goluža je kiksao u par glavnih stvari koje čine trenerski posao: 1. psihološka priprema utakmice, 2. samo vođenje utkakimce sa pretjeranim rotacijama. Ja zaista ne mislim da na -2 ili -3 20 minuta do kraja moraš rotirati do iznemoglosti sve igrače.

- Činjenica je da se ova ekipa nije iznijela sa pritiskom koji joj je stavljen na leđa. Jak pritisak usporio je noge i glavu. Igrači su bili teški u obje eliminacijske utakmice. Kad je biti ili ne biti nije najviše je bilo straha. Francuska je to iskoristila, kao što je koristila sve ovo vrijeme. Francuska je uz sve to i izuzetno kvalitetna na svim pozicijama, tako da kad kontra nje nisu 110% onda i izgledaš onako sterilan.



  

ne znam za vas, ali meni jedna od važnijih stvari i informacija koju sam ubrao sinoć od Ćosića je bila ta da Soraindo (il kak se već piše) ima preko 80% realizacije, a kad pogledam kako Vori puca, dođe mi da plačem... Igor je strašan igrač, al brate ne znam zašto ne poradi na jebenom šutu sa 6 metara, on kao da zažmiri kad puca....
i pored toga svaki drugi šut mu je neka frljoka, umjesto da je momački zavali...

Presudila je glava i muda,a to mi u utakmicama s Francuzima nemamo,pa jbt. Narcisse,Abalo,Guigou zabiju na cijelom prvenstvu 10 golova i onda u utakmici protiv nas ne mogu promasit,zabijaju iz svlacione itd.


O Omeyeru da ne govorim,cijelo prvenstvo brani prosjecno i naravno protiv nas skupi 23343454 obrana uz postotak 98%.

Goluzi ne zamjeram puno, Balic je trebo puno vise igrat,makar neki govore da nije spreman,ali izvukao bi on zadnje atome ako treba. Kolko god da Buntic nije odigrao nista posebno,trebao je igrat umjesto Kopljara vec u 1. pol.

Najvise mu zamjeram zapravo ono pripremanje napada od 30 sekundi u 2. pol. i mjenjanje 3 igraca.

Jako malo je bilo lakih golova iz kontre i polukontre,a to je nas forte i to je ono sto treba protiv Francuza igrat, premalo krizanja u napadu, ulazaka krila na drugog pivota, opcenito premalo kretanja. Naravno iz toga proizlaze isforsirani sutevi i igra 1 na 1 koja Francuzima najvise odgovara, jer su fizicki jaci od nasih.

meni još uvik nije jasno kako smo mi mogle izgu

I još nešto, zašto je 2003. i 2004. donijela zlato, a kasnije godine poraze u završnim dvobojima?

Jednostavno, Hrvatska tada nije bila favorit, pa nije ni bilo pritiska. Posebno u Portugalu to je bilo veliko iznenađenje. Kasnije je Hrvatska sa ova dva zlata izgradila reputaciju jedne od najboljih, te je postala favorit.

Vie-manje ste sve rekli, sinoć me baš napala neka tuga, teško podnosim poraze rukometaša jer su mi najdraža naša momčad. Najviše zato što su super likovi, vjerujem i ostalima, pa mi nikako nije jasno pljuvanje. Ova skupina momaka sigurno nije zaslužila hračkanje. Nakon utakmice se vidjelo koliko im je teško, pa htjeli su oni ovu pobjedu više od najzagriženijih navijača.

O utakmici mi se ne da, puno je tu bilo loših stvari u igri koje su nas odvele u zasluženi poraz. Najbitnije mi je da se skockaju do sutra i da donesu medalju jer su je zaslužili. Bronca sa OI je veliki uspjeh, glupost je tvrditi drugačije ili da si zadovoljan samo sa zlatom. Da, i ja sam se nadao zlatu, ali Francuzi su nam uvalili kajlu. Opet. Još gore bi bolilo da je bilo u finalu.

Glavu gore, treba dobiti Mađare, uhvatiti broncu i ispisati hrvatsku sportsku povijest. Nikad ništa protiv rukometne reprezentacije.