gledah do andreine ozljede, dalje nisan ima živaca, tako da se ograđujem od svega nakon neke 40. minute.
međutim do tada:
evidentno je problem psiha, pogotovo ove ekipe rukometašica. ne triba stvari gledat samo kroz ovu utakmicu već kroz sve prošle utakmice ove generacije- niz izgubljenih utakmica u kojima su pobijedile same sebe. nije ovo nikakvo kvazipatriotsko samoobmanjivanje, recimo, ista misao mi nikad ne bi pala na pamet za košarkašice ili odbojkašice. al ove cure mogu, ja sam uvjeren da mogu. i pare mi skroz ok, normalne cure i zato mi je jako žao da nisu prošle. iskreno, da su došle do medalje, bila bi mi draža nego ijedna druga bez obzira na sjaj.
psiha se ne može mijenjat tijekom utakmice, psihološka priprema je nešta šta se radi prije utakmice, i to najbolje kroz proces, a ne jednokratno. ogroman problem je stvaranje navika gubljenja, poraza. ništa profa nije moga tu prominit tijekom utakmice danas.

vidim mnogi spominju andreinu ozljedu kao prelomni trenutak, ja bih dodao i igranje bez tatarke zadnjih 7-8 minuta 1. dijela. no svejedno, mišljenja sam da smo igrali loše i dok su obe bile na terenu, samo nas držala visoko jelčićka.
u obrani mi se čini da smo bile preplitke, one bi znale opalit s poda sa 7 metara, i ja laik primjetih kako su nam x puta prodale zabadanje mange s lijevog vanjskog pa oštar pas na desnog vanjskog koji ulazi u rupu na 7.
međutim, glavni problem je bio u napadu- stil njihove obrane mene je jako podsjetio na francusku obranu u muškom rukometu- izrazito agresivnih dubokih 5-1, na momente i 3-2-1, oslanjajuć se na često na 1 na 1 i fizičku snagu u obrani. i tu su se naše cure pogubile.

nikako se ne slažem da naš napad nije organiziran i da nema uigranih shema i akcija, nikako. baš pod canbjugom se toga moglo vidit, pa i na ovom turniru, recimo kontra brazila(još jedna u nizu utakmica di smo tukle same sebe!) međutim, danas nismo bili spremni na ovakvih španjolskih 5-1, razbiojale su nam organizaciju napada u korjenu, šta je zasigurno i profina odgovornost.

dok s druge strane- baš kod rukometaša nema skoro nikakvih uigranih akcija, ništa nacrtano i naučeno, već isključivo uvježbana onako okvirno kretanja, posebno bez lopte- i improvizacija. pa sam goluža nikad i ne spominje napad, samo priča o obrtani i kontrama.
 i upravo nas je nedostatak  uigranih kombinacija, onog napamet naučenog i vodio u niz poraza od francuza kad smo bili i najjači. samo smo lupali glavom u zid(njihovih 5-1) igrom 1 na 6. nijedna druga reprezentacija nije bila u stanju odigrat na nama takvu obranu ko francuzi pa smo sve druge najčešće i rješavali, međutim svaki poraz od francuza je imao isti, identičan scenario:
guzanje u egalu do negdi 45. minute, kad nama padne snaga, noge postanu malo sporije, nervoza veća, i više ne ide 1 na 1 a pogotov ne 1 na 6, a oni fizički nadmoćniji- izguraju do kraja. baš u tim momentima ti treba taj "automatski pilot", nešto šta imaš naučeno, uigrano, automatizirano, da smo odradiš akciju ko kad izverglaš pjesmicu napamet, a ne da svak za sebe traži rješenje.
inače, meni su ti porazi od francuza bili još i bolniji jer ni oni u napadu ne da nisu bili bolji od nas, već i gori. također guzanja i individualna rješnja, samo vrhunski pojedinci, skoro ko naši.
i inače, u današnjem muškom rukometu reprezentativno- nema naročito mnogo nacrtanih, uigranih shema do kraja, playbook nije složen. pa pogldajte silnu dansku koja je prije samo pola godine onako dominantno osvojila super zahtjevan i jak turnir ko euro- di su bili nekidan kontra nas. lako šta su izgubili, al djelovali su posve neorganizirano, razbijeno.

ne znam kako je bilo posli, al meni je ovakva sitacija na terenu vapila za malom lovrić koja je ko jegulja 1 na 1, ima izvanrednu fintu, nisko težište, hitra je i ima jajnike, ne boji se. baš sam nekako mislija da bi ona mogla proća kroz tih 5-1...

i da se dodirnem suđenja- ponavljam, gledah do 40. minute. ovdi se non stop sere po sucima kontra hrvatske, mislim inače, ne samo danas. danas smo u tih 40 minuta imali, naklonjeno suđenje, čak i izrazito naklonjeno. recimo- sigurno jedno 3 probijenja šta su sudili španjolkama su naše stajale fino u 6 metara. nekoliko puta su nam vraćali loptu nakon polufaula u napadu, puštali nam napade dugo...