Može se, može..ako imaš ''muda'' i glavu, kao što su nam pokazale crnogorke...
Da se osvrnem na današnju utakmicu...tko god spominje suce u bilo kakvom kontekstu, taj bulazni i nema veze s realnošću.
Danas su suci bili vrlo ujednačeni glede kriterija i njihova uloga glede konačnog rezultata mjeri se u promilima.
Ova utakmica, kako sam ja to vidio, izgubljena je u periodu između 14. i 18.minute...
imali smo forcu, imali smo pozitivan rezultat i sve je išlo na naš mlin.

Unatoč ne baš predobroj igri, imali smo +2 i nekoliko minuta gdje su nam španjolke svesrdno pomagale i govorile:
''molimo vas, otiđite na veću razliku, dajte se odvojite i prelomite tijek događanja, podignite si samopouzdanje i ubijte nas u pojam već na samom početku utakmice...''

A što mi radimo? Promašimo jedan čisti zicer u kontri, pa opet čisti zicer u napadu, u međuvremenu radimo dva nebulozno glupa isključenja, kakva ne rade pioniri na osnovnoškolskim natjecanjima i u 3-4 minute umjesto da bude plus od četiri ili pet golova za nas, mi vraćamo španjolke u igru i od tog trena pa do kraja utakmice (uz još jedno vodstvo od jedan razilke, koje smo također u sekundi pretvorili u -2) smo u podređenom položaju, kao da smo prestali vjerovati...
Naravno, više od samog rezultata je bio bitan momentum, koji se od tog trena totalno preokrenuo i nas pretvorio iz lovca u lovinu, a još od samog početka utakmice se vidjelo da su cure u ogromnom grču i da nisu niti blizu psihički bile spremne na ovu utakmicu.

U tom periodu je trener već pri 7-6 trebao zvati time-out, a on je čekao još dvije minute i tek pri rezultatu 7-8 zvao TO,
kad je već voda bila debelo u ušima...i nemojte se zanositi da je glavni razlog poraza to što nam je Penezić ispala iz igre
jer smo i s njom na terenu igrali bez glave i repa, a španjolke su u svim segmentima igre bile superiorne.
One su u obrani ''jele malu djecu'', a mi smo danas bili usporeni film, kretanje (poglavito defanzivno)
nije bilo na nivou potrebnom za pobjedu u ovakvoj utakmici.

O taktičkim pogreškama i greškama u vođenju utakmice ne bih, jedino što ću spomenuti jest da mi je,
u situaciji kad je evidentno da nemamo ideju kako prebrojati, kako ostvariti višak i kako se približiti dovoljno blizu
 za napadački šut, nevjerojatan podatak da je veliki dio 2.pol. Horvat prosjedila na klupi.
Pa hebote, obzirom na šutinu koju ima i na situaciju da nam je cijela vanjska linija danas bila u rasulu
(što zbog ozljeda, što zbog mentalne blokade) rekao bih joj: ''stara, idi tamo i žvajzaj svaku loptu koju dobiješ,
nek uđe svaka treća i bit ću zadovoljan''! Bolje i to, nego da smo svaki peti napad uopće zapucali prema golu,
a i to su bili polušutevi, koji ili nisu došli do gola ili ih je njihova golmanica obranila...

Poseban osvrt i posebnu pohvalu zaslužuje cura od koje sam najmanje očekivao, a oduševila me - Sonja Bašić.
Toliko srce, veliko k'o Velebit, svaka joj čast...igra u kost, nema izgubljene lopte i nema situacije gdje ona nije maksimalno hrabro odreagirala, fenomenalna je bila. Za razliku od nekih koje su trebale biti skoro pa nositelji igre, a nisu dale ni približno što se očekivalo od njih...

No, obzirom da nisam ništa očekivao i da sam prije turnira bio uvjerenja kako neće vidjeti niti četvrfinale,
za mene je ovo ipak uspjeh i ja im na tome čestitam.
Druga je stvar što mislim da se moglo puno bolje i da ova ekipa ima potencijala za puno više...