Suma sumarum. Dosta veliki napredak u odnosu na peking. Ne zbog broja medalja, vec zbog samih finala i polufinala. Nismo ni u Atlanti bili toliko blizu svetskom vrhu u razlicitim sportovima. Razocarenje je svakako Nole (i to susret za bronzu). Cavicev rezultat je malo razocaravajuci, ali je to verovatno prouzrokovano prevelikim ocekivanjima, a mozda je sam sebi stvorio pritisak pricom o poslednjoj trci karijere. Delovao je meni jako napet i da je otplivao rezultat od mesec dana pre, uzeo bi bronzu.
Vaterpolisti su pokazali karakter.
Imali su los dan i izgubili su od realno slabije ekipe u 1/2finalu, ali poslednja 1/4 za bronzu me je zaista obradovala kao da smo uzeli zlato. Mozda i bolje ovako jer kako su Hrvati igrali, veoma je moguce da bi mi finale izgubili i sigurno bi mi ta medalja bez obzira na veci sjaj, bila gorka.
Pozitivni utisci> Milica, Ivana, Zlatic, Stjepanovic, Kolasinac, sestre Moldovan.
Dobri ali mogli i bolje > Vaterpolisti, Arunovic, Novakovic(mogao je barem vreme iz polufinala da odvesla, ali onda bi vec uzeo i medalju), Anci
Razocarenje Nole, Zimonja, Mikec, Mirosavljev (sem Zimonje, svi su mogli/trebali uzeti medalju, ali su podbacili)
Ima tu jos, ali ovi mi prvi pali na pamet